|
|
|
Viceprovincija Gospe Šri Lanke, Šri Lanka
Na putu za Kinu 1868. don Luigi
Piccinelli zaustavio se na Ceylonu (danas Šri Lanka) isusreo se s msgrom Hilaryjem Sillanijem, apostolskim vikarom u
Colombu. Don Luigi mu je ispripovijedio kako se zavjetovao da će
postati misionar u Kini. Biskup Sillani mu je odgovorio: “Dragi moj
Piccinelli, Kina u koju si se zaputio nalazi se ovdje”.
Novi misionar inspirirao je trojicu mladića da život posvete Bogu.
Godine 1877. don Luigi se
priključio trojici mladića u Maggoni, gdje su provodili život u
molitvi i brizi za napuštenu djecu. Godine 1884. Vratio se u Italiju
povjerivši malu zajednicu apostolskom vikaru, biskupu Christopheru
Bonjeanu koji je, na temelju prve zajednice osnovao kongregaciju domorodačke braće sv. Vinka Paulskog, prvu
redovničku zajednicu čiji su članovi bili pripadnici domaćeg
stanovništva. Za poglavara kongregacije postavio je jednog člana Družbe
oblata Bezgrešne Djevice Marije.
Slijedeći biskup Colomba prebacio je djecu iz dijecezanskog sirotišta
u Dom Sv. Vinka u Maggoni i ravnatelja Doma postavio braći za
poglavara. Osim poduke u školi braća su se brinula za djecu 24 sata
dnevno. Prevelika zauzetost nije dakako pogodovala rastu njihova duhovnog i bratskog života.
Kako je rastao broj zvanja braća su počela poučavati i u državnim školama
i na učiteljskom koledžu u Maggoni. Godine 1903. braća su svoj
apostolat podučavanja i brige za napuštenu djecu proširili i na druge
radove. To međutim što su im za poglavare uvijek bili postavljani
oblati Bezgrešne nije pomagalo razvoju njihovog franjevačkog
identiteta niti ih je pripremalo za samostalno vođenje kongregacije.
Braća su osjećala potrebu povezivanja s franjevačkim zajednicama.
Godine 1910. zatražili su duhovnu afilijaciju s Trećim samostanskim
redom sv. Franje.
Neprestano odbijanje biskupa u Colombu da jednoga od braće imenuje za
poglavara poticalo je sve vise želju za sjedinjenjem s nekim srodnim
Redom. Godine 1924. brat John Burkman pošao je u Rim. Uz pomoć
pronuncija Edwarda Munija uspio se sastati sa našim generalom o.
Arnalodm Rigom. Otac Arnaldo je bio za tu ideju, ali biskup u Colombu još
uvijek nije htio dati svoju privolu. Pronuncij je 1929. Ipak uspio
nagovoriti nadbiskupa Petera Marquea da braći dade autonomiju. Na svom
prvom kapitulu braća su izabrala brata Marcelina za svog
“generalnog” poglavara i usvojila nove konstitucije. Na kapitulu
1978. godine odobreno je sjedinjenje sa Trećim samostanskim redom sv. Franje. Brat Thomas Tissera, poglavar
kongregacije pripremio je administrativnu proceduru s tadašnjim našim
generalom o. Rolandom Faleyem te je ova zajednica 1982. godine
sjedinjena s Redom.
Glavne su djelatnosti Vicepovincije i danas odgoj, briga za siročad te
pastoralni rad na župama. Njihova povijest je priča o izdržljivosti u mnogim poteškoćama i prekrasno svjedočanstvo milosrđa i
zalaganja za najmanje, u duhu tradicije franjevaca trećoredaca.
Za daljnje informacije: Franciscans T.O.R., Bolawalana, Negombo, Sri
Lanka.
11. 09. 2004.
|
|
|