Portal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša

srijeda, 10. siječnja 2007.

Provincija sv.Tome Apostola, Indija

Nedugo nakon što je izabran za generalnog ministra o. Giovanni Parisi je 1936. godine “osjetio unutarnji poziv da bi se Red morao uključiti u misionarsku aktivnost u nekršćanskim zemljama”. Svoje osjećaje podijelio je s kardinalom Fumasonijem Biondijem, prefektom Kongregacije za širenje vjere, te ga zamolio da promisli gdje bi se franjevci trećoreci mogli angažirati.

U veljači 1938. Kongregacija je obavijestila generalnog ministra Parisija da oci isusovci djeluju na prostranom misijskom području među Santalima i Hindusima u Patni te da su voljni taj prostor podijeliti s nekom drugom redovničkom zajednicom.

Zadatak o. Giovannija bio je pronaći redovnike koji bi bili voljni poći u misije. Stoga je uputio pismo u kojem je stajalo “Ite et vos in vineam meam”, objavljeno u Analecti TOR 1938. godine. U tom je pismu istakao da Treći samostanski red sv. Franje nije prisutan ni u jednoj misiji u svijetu i apelirao da se u tu svrhu jave dragovoljci.

Na ovaj apel generalnog ministra odazvao se o. Eugene George, redovnik koji je u svemu tražio Božju volju. Iako je neposredno prije ovoga apela bio izabran za provincijala Provincije Presvetog Srca Isusova, odazvao se na poziv oca general. Na generalov poziv odazvalo se dosta fratara. Za misije u Indiji odabrana su četvorica: o. William Schreder, o. Gabriel Stevens, o. Aquinas Lieb i brat redovnik fra Ivan Maganello. Otac Eugene je osobno pratio četvoricu misionara. Na putu u Indiju misionari su u rujnu 1938. godine posjetili Generalnu kuriju u Rimu da bi dobili blagoslov generalnog ministra i kardinala Biondija.

Dirljiv i pun osjećaja bio je za generala Parisija, 24. studenoga 1938., trenutak kad su se o. Eugene i njegova subraća ukrcavala na parobrod u Napulju. General Parisi je zapisao:” Dok sam maramicom mahao i upućivao svoj posljednji pozdrav, na oči su mi nadošle suze. Američki misionari su u tu misterioznu daleku zemlju ponijeli sa sobom sve nade Reda za našu prvu misiju”. Stigli su u Patnu 6. prosinca 1938. godine. Doista je bila providnost Božja da su mjesni biskup Sullivan i isusovci u Patni bili Amerikanci. Neki su od njih otpratili franjevce u Goklu gdje su na Blagdan Bezgrešnog začeća svečano proslavili svoju prvu euharistiju u Indiji. Četvorica franjevaca trećoredaca započeli su svoj misijski rad učeći santalsku djecu u Školi sv. Stanislava. Otac Eugen je ostao s braćom devet mjeseci.

Dvije godine kasnije u Indiju je stigla druga grupa od osam fratara Fratri su sada mogli voditi misiju u Harimohri i srednju školu u Poreyahatu. U Babamahalu su sagradili kuću novicijata. Za prvog poglavara povjereništva izabran je o. Patrick Boland. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata nastupilo je teško vrijeme za trećoredske misionare. Nije bilo moguće komunicirati ni s poglavarima Provincije Presvetog Srca Isusova niti s rodbinom u SAD-u. Na sreću, jedan član njihove Provincije postao je vojni kapelan američke zrakoplovne jedinice stacionirane na granici Indije i Burme te je mogao slati njihove poruke u Ameriku.

Prava radost za prve trećoredske misionare bila je 1946. godine kad je prvi Indijac, brat Francis Baxa, položio prve redovničke zavjete. Već 1954. Povjereništvo je otvorilo Franjevački odgojni institut u Ranchiju.

Teritorij na kome su trećoredski misionari djelovali proglašen je 1955. godine apostolskom prefekturom. Deset godina kasnije prefektura je postala biskupija sa sjedištem u Bhagalpuru, u državi Bihar, a o. Urban McGarry, franjevac trećoredac, postao je prvim biskupom nove biskupije.

Povjereništvo je proširilo pastoralne aktivnosti na misijske postaje u Bacchi, Kusumbi, Goddi i Sundarmuru. Nekoliko se fratara osposobilo za pružanje prve medicinske pomoći santalskom puku. Povjereništvo je za svog prvog poglavara iz Indije izabralo o. Anthonija Ramanatthua. U studenom 1971. tadašnji general o. Lodovico Secondo uzdigao je Povjereništvo u Indiji na razinu Provincije.

Danas Provincija ima 123 svečano zavjetovana redovnika. Braća rade u dvanaest župa i vode deset škola u koje dolaze i djeca hinduista, muslimana i djeca iz različitih mjesnih plemena. Nekoliko redovnika je na službi u Austriji, Njemačkoj i SAD-u. U kolovozu 1999. Provincija je poslala dva redovnika u Južnu Afriku. Provincija sv. Tome Apostola iznjedrila je 8. prosinca 1999. novu Viceprovinciju sv. Franje.

11. 09. 2004.