četvrtak, 11. siječnja 2007.
Naslovnica
Novosti
O sv.Franji Asiškom
O Redu TOR
Provincije
  Asiška
  Sicilijanska
  Španjolska
  Presvetog Srca Isusova, SAD
  Bezgrešnog začeća, SAD
  Indijska
Viceprovincije
Delegacije
Hrvatska provincija TOR
Pregled naših kuća
Odgojni zavodi
Adresar Provincije
Izdavaštvo
Vjesnik Provincije
Duhovni listić
Provincija svetih Joakima i Ane, Sicilija

Brdovite i stjenovite obale Sicilije obiluju špiljama dovoljno širokima za prebivalište pustinjaka. U 13. stoljeću, popularan oblik pokorničkog života bio je život u osami. U povijesnim izvorima spominju se grupe eremita Trećeg reda sv. Franje, pod nazivom “continenti”, koji su 1296. godine živjeli u Sant’ Anna delle Scale blizu Palerma. Ugošćavali su hodočasnike koji su bili na proputovanju. Druge grupe trećoredskih pokornika pojavljivale su se na Siciliji i u četrnaestom i petnaestom stoljeću. Bile su tako brojne da su potaknule crkvene vlasti da godine 1447. sve pokorničke grupe u Italiji stave pod okrilje jednog poglavara kao što je određeno Bulom, Pape Nikole V. Najveći procvat sicilijanske provincije dogodio se pod vodstvom fra Giacoma Gubijskog. On je 1536. godine došao u Siciliju i obnovio provinciju. Bio je zagovornik veće strogosti u životu fratara i veće revnosti u propovijedanju i služenju. Na prvom provincijskom kapitulu 1578. godine za provincijala je izabran fra Girolamo Rizzo. Kao učenik fra Giacoma nastavio je njegovu reformu te privukao mnoge mladiće u redovnički život. To je bilo zlatno doba sicilijanske provincije. Tijekom tog razdoblja otvoren je najveći dio samostana, a mnogi su fratri ostali poznati u povijesti Sicilije kao veliki znanstvenici, pastiri i istinski svjedoci evanđeoskih vrednota.

Osamnaesto stoljeće je obilježeno smanjenjem broja redovničkih kandidata zbog protucrkvenog raspoloženja u Kraljevstvu dviju Sicilija. Kraljevskim je dekretom 1788. zabranjena svaka ovisnost fratara o poglavarima u Rimu.
Red nije nestao zahvaljujući naporima o. Stanislava Restiva i o. Bernardina Russa. Vodstvo dvojice redovnika svetačkih osobina inspiriralo je fratre da ponovno otkriju Boga kao središte vlastitog života. Sicilijanska provincija doživjela je svoj preporod tijekom devetnaestog stoljeća. Fratri su pastoralno djelovali u Palermu, Messini, Siracusi, Santa Lucia del Meli, Sciacci i Napulju. U svetištima “Ecce Homo” u Calvarusu i “Sv. Calogeru” u Sciacci, na ispovijed je dolazilo mnoštvo ljudi. Kolegij S. Maria u Siracusi poznat je po kvalitetnim programima za ljude svih životnih dobi.

Za daljnje informacije obratite se na samostan: Ecce Homo, 98040 Cavaruso ME, Italia, fax: 90-336-581

Eremitski život na Siciliji
U samostanu sv. Calogera u blizini Sciacce žive četvorica franjevaca trećoredaca koji su u svojoj mladosti živjeli kao eremiti – pokornici. Fra Paolo Interrante ima devedeset godina. Ostala trojica su u dobi od sedamdeset do osamdeset godina. Oni predstavljaju tradiciju pokorničkog života koja na ovim prostorima zadire još u peto stoljeće, u vrijeme kad je sveti Calogero živio svoj molitveni život u osami, u jednoj špilji na vrhu planine zvane Monte Kronio.
Fra Paolo je iznio nekoliko uspomena na svoj život s početka dvadesetog stoljeća. Eremiti su se hranili proseći. Išli su u obližnje gradove jašući na mulama, proseći žito, ulje, sir i drugo. Nije to bio lak život. Katkada su ih ljudi grdili i napadali. Prošnja je bila njihova škola u kojoj su učili poniznost i ovisnost o Božjoj providnosti. U doba žetve, fratri su pomagali seljacima vršiti žito, brati grožđe ili kupiti masline. Seljaci bi im za uzvrat davali žito, vino ili ulje. Seljaci su ih poštivali zbog njihove jednostavne svetosti života.
Fra Paolo se također prisjeća kako su međusobno dijelili hranu s bolesnicima koji su dolazili radi kupki u ljekovitom blatu blizu samostana. Mnogi su ljudi posjećivali svetište sv. Calogera. I sada se mnogi s velikim divljenjem sjećaju fratara pokornika tog vremena. Ova se grupa pokornika priključila sicilijanskoj provinciji 1948. godine.

11. 09. 2004.