|
|
|
Provincija svetih Joakima i Ane, Sicilija
Brdovite i stjenovite obale Sicilije obiluju špiljama
dovoljno širokima za prebivalište pustinjaka. U 13. stoljeću,
popularan oblik pokorničkog života bio je život u osami. U povijesnim
izvorima spominju se grupe eremita Trećeg reda sv. Franje, pod nazivom
“continenti”, koji su 1296. godine živjeli u Sant’ Anna delle
Scale blizu Palerma. Ugošćavali su hodočasnike koji su bili na
proputovanju. Druge grupe trećoredskih pokornika pojavljivale su se na
Siciliji i u četrnaestom i petnaestom stoljeću. Bile su tako brojne da su potaknule crkvene vlasti
da godine 1447. sve pokorničke grupe u Italiji stave pod okrilje jednog
poglavara kao što je određeno Bulom, Pape Nikole V.
Najveći procvat sicilijanske provincije dogodio se pod vodstvom fra
Giacoma Gubijskog. On je 1536. godine došao u Siciliju i obnovio
provinciju. Bio je zagovornik veće strogosti u životu fratara i
veće revnosti u propovijedanju i služenju. Na prvom provincijskom kapitulu 1578. godine
za provincijala je izabran fra Girolamo Rizzo. Kao učenik fra Giacoma
nastavio je njegovu reformu te privukao mnoge mladiće u redovnički život.
To je bilo zlatno doba sicilijanske provincije. Tijekom tog razdoblja
otvoren je najveći dio samostana, a mnogi su fratri ostali poznati u
povijesti Sicilije kao veliki znanstvenici, pastiri i istinski svjedoci
evanđeoskih vrednota.
Osamnaesto stoljeće je obilježeno smanjenjem broja
redovničkih kandidata zbog protucrkvenog raspoloženja u Kraljevstvu
dviju Sicilija. Kraljevskim je dekretom 1788. zabranjena svaka ovisnost
fratara o poglavarima u Rimu.
Red nije nestao zahvaljujući naporima o. Stanislava Restiva i o.
Bernardina Russa. Vodstvo dvojice redovnika svetačkih osobina inspiriralo je fratre da ponovno otkriju Boga kao središte
vlastitog života. Sicilijanska provincija doživjela je svoj preporod
tijekom devetnaestog stoljeća. Fratri su pastoralno djelovali u
Palermu, Messini, Siracusi, Santa Lucia del Meli, Sciacci i Napulju. U
svetištima “Ecce Homo” u Calvarusu i “Sv. Calogeru” u Sciacci,
na ispovijed je dolazilo mnoštvo ljudi. Kolegij S. Maria u Siracusi
poznat je po kvalitetnim programima za ljude svih životnih dobi.
Za daljnje informacije obratite se na samostan: Ecce Homo, 98040
Cavaruso ME, Italia, fax: 90-336-581
Eremitski život na Siciliji
U samostanu sv. Calogera u blizini Sciacce žive četvorica
franjevaca trećoredaca koji su u svojoj mladosti živjeli kao eremiti
– pokornici. Fra Paolo Interrante ima devedeset godina. Ostala trojica
su u dobi od sedamdeset do osamdeset godina. Oni predstavljaju tradiciju
pokorničkog života koja na ovim prostorima zadire još u peto stoljeće,
u vrijeme kad je sveti
Calogero živio svoj molitveni život u osami, u jednoj špilji na vrhu
planine zvane Monte Kronio.
Fra Paolo je iznio nekoliko uspomena na svoj život s početka
dvadesetog stoljeća. Eremiti su se hranili proseći. Išli su u obližnje
gradove jašući na mulama, proseći žito, ulje, sir i drugo. Nije to
bio lak život. Katkada su ih ljudi grdili i napadali. Prošnja je bila
njihova škola u kojoj su učili poniznost i ovisnost o Božjoj
providnosti.
U doba žetve, fratri su pomagali seljacima vršiti
žito, brati grožđe ili kupiti masline. Seljaci bi im za uzvrat davali žito,
vino ili ulje. Seljaci su ih poštivali zbog njihove jednostavne
svetosti života.
Fra Paolo se također prisjeća kako su međusobno dijelili hranu s
bolesnicima koji su dolazili radi kupki u ljekovitom blatu blizu
samostana. Mnogi su ljudi posjećivali svetište sv. Calogera. I sada se
mnogi s velikim divljenjem sjećaju fratara pokornika tog vremena. Ova
se grupa pokornika priključila sicilijanskoj provinciji 1948. godine.
11. 09. 2004.
|
|
|