Zlatni svećenički jubilej fra Josipa Vrdoljaka





Fra Josip Vrdoljak Ivin, redovnik i svećenik naše Provincije, proslavio je svoj zlatni svećenički jubilej u samostanu sv. Ivana Krstitelja u Zadru 8. prosinca 2018., na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije; upravo je na tu svetkovinu prije pedeset godina slavio i svoju mladu misu.
Na euharistiji u crkvi sv. Ivana koncelebrirali su provincijal fra Ivo Martinović, župnik Župe sv. Ivana fra Mirko Kralj, sedamnaestorica braće iz Provincije, petorica biskupijskih svećenika iz Zadra i okolice te fra Ivo Tadić, OFM, iz Hrvatskoga katoličkog centra u Wollongongu, u Australiji. Uz braću iz fra Josipovog samostana sv. Ivana ‒ fra Mirka Kralja, fra Grgu Sikirića i fra Juricu Galića ‒ na slavlju su sudjelovali: iz Samostana sv. Mihovila u Zadru gvardijan fra Niko Barun, fra Frane Šešelja, fra Miroslav Barun, fra Alojzije Duvnjak, fra Nikola Nižić i fra Božo Bugarija; iz Samostana sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu provincijal fra Ivo Martinović, gvardijan fra Ivan Paponja, fra Marko Neretljak i fra Hrvoje Perković; iz Samostana sv. Franje u Odri gvardijan fra Branko Lovrić, fra Marko Vrgoč, fra Niko Ćorić i fra Anto Lukenda; iz Porta gvardijan fra Josip Vrdoljak M., iz Ogulina fra Petar Grubišić te iz Belišća gvardijan fra Branko Janjić. Sudjelovali su biskupijski svećenici: dekan don Domagoj Kelava iz Sukošana, don Zdenko Milić iz Bibinja, don Franjo Koval iz Dikla, don Žarko Relota iz župe Ploče i vlč. Jerko Klinc, svećenik Banjolučke biskupije u mirovini.
Prije euharistijskog slavlja provincijal fra Ivo Martinović je u ime Provincije i u ime svih nazočnih čestitao fra Josipu zlatni jubilej te mu u ime Provincije darovao pozlaćeni kalež, moleći ga da ga primi „u znak poštovanja, zahvalnosti i ljubavi“.

Uvodna riječ fra Josipa
U uvodnoj riječi fra Josip je između ostalog rekao: „Braćo i sestre, točno na današnji dan prije pedeset godina slavio sam mladu misu u Livnu, u samostanskoj crkvi svetih Petra i Pavla na Gorici. Ovom svetom misom želim zahvaliti Bogu za dar života i za svećenički i redovnički poziv; želim zahvaliti roditeljima koji su me uputili ovim putem. Želio bih zahvaliti i u misi se spomenuti sve braće redovnika s kojima dijelim svoj život ne samo pedeset godina nego od 1957. g. Osobito želim zahvaliti i Bogu prikazati subraću koja su sa mnom djelovala u pet župa po cijeloj Hrvatskoj. Prikazujem Bogu ovu svetu misu i za pokojnu braću našeg Reda s kojom sam živio i od koje sam učio živjeti redovnički. Na kraju bih se želio spomenuti i svih vjernika, župljana župâ u kojima sam djelovao. To je veliko mnoštvo ljudi; njihove pokojne i žive stavljam u ovu svetu misu.“

Iz homilije provincijala fra Ive Martinovića
Provincijal je u prigodnoj homiliji između ostalog rekao: „Slaviti zlatomisnički jubilej znači zastati pred tajnom Boga i tajnom svećeničkog poziva. Danas to činimo promatrajući život i djelovanje našeg o. Josipa od njegovog djetinjstva u Livnu, školovanja u Livnu i Zagrebu do svećeničkog ređenja i njegovog djelovanja od Slavonije, kao mladomisnika, do Preka, Kloštra Podravskog, Zadra, Pehlina, Belišća i opet ovdje do Zadra. U liku ovoga jednostavnog, skromnog redovnika zapažamo nešto što Bog ostvaruje po jednostavnim ljudima. O. Josip je ovdje u Zadarskoj nadbiskupiji, što u Preku, što ovdje, u Svetom Ivanu, uložio dvadeset i tri godine svog života, služenja Bogu i vjernicima, i to ne u lakim okolnostima, pogotovo ovdje od 1990. do 2001. g. U vrijeme rata, kad je običnim danima na misu dolazilo samo nekoliko osoba, on je bio uporan i u misnom slavlju, i u molitvi, i u radovima. Gdje god je bio na službi, on je radio i gradio. Ove klupe u kojima sjedite postavljene su ovdje u njegovo vrijeme. Ova stara crkvica, simbol župe i samostana sv. Ivana, u njegovo je vrijeme temeljito obnovljena; tada je uređeno dvorište i sve oko crkve i samostana. U Kloštru Podravskom je obnovio, uredio župni stan, župni ured. U Belišću je u njegovo vrijeme izgrađen samostan i uređen okoliš. Neumorni radnik, ali još više neumorni radnik na njivi Božjoj, čovjek, redovnik, svećenik, kojem je bilo stalo do onoga što je Božje. I po tome ga svi poznajemo. Po tome je uzor i vjernicima i nama svećenicima. Bio je mentor, učitelj tolikim đakonima i kapelanima i dao lijep primjer i svjedočanstvo svećeničkog rada i uvođenja u pastoralne aktivnosti. Sve ono što je on u svom svećeništvu i redovništvu ostvario dijeleći svete sakramente, razgovarajući s ljudima, pohađajući bolesnike i naučavajući u župnoj katehezi i propovijedima, neprocjenjivo je blago jednog svećenika koji svoj život temelji na Bogu. I velika je milost da danas, na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, možemo proslaviti njegov zlatni jubilej, sjećajući se da je na istu svetkovinu proslavio i svoju mladu misu. Zanimljivo je zapaziti da je Marija uzor svećeničkog života, poziva i poslanja. I o tome nam danas lijepo govori i svjedoči riječ Božja. Otkriva nam svu širinu i ljepotu koju Bog daje i nudi svakom svećeniku, svakom redovniku, svakom vjerniku. Kao Adamu i Mariji Bog dolazi ususret čovjeku. Čuli smo u prvom čitanju kako Adam bježi od susreta s Bogom zbog svojega grijeha, zbog svoje grješnosti, zbog svoje neposlušnosti. Slično se događa i s nama. I mi zbog svojih grijeha i slabosti često znamo odlutati, udaljiti se od Boga, iz Božje blizine. No Marija nam pokazuje drugačiji primjer. I njoj Bog dolazi u stvarnosti njezina života, želeći da se odazove na njegov poziv. Marija je zbunjena, njezina je ljudskost zatečena pred Božjim pozivom. I tako je redovito: zbunjeni smo kad nas Bog poziva u svoje zajedništvo, u svoju blizinu. Stoga je važno u svom životu imati ono što Bog poručuje Mariji preko anđela: „Ne boj se!“ Ova je poruka znak Božje prisutnosti. To je važno za svakoga od nas jer je Bog onaj koji poziva, a čovjek onaj koji odgovara na Božji poziv. Ako se oslanjamo na Boga, onda se nećemo bojati. To ne znači da nećemo imati poteškoćâ, nejasnoćâ, da nećemo imati križeva, da nećemo imati problema. (…) Vjernik i svećenik i svatko tko želi ići putem Božjim treba se, kao Marija, u svom srcu, u svom životu zaustavljati na riječi Božjoj. Ona je temeljna snaga koja vodi, koja mijenja, koja krijepi, koja tješi, koja poučava, koja odgaja, koja pomaže da se raste i da se nastavi hod s Bogom u stvarnostima života. (…) Marija je svojim majčinskim životom, svojom bezgrješnošću, uzor našoj svetosti. No, i nas grješne Bog bira da bi njegovu svetost, njegovu milost, njegovu ljubav, njegovu dobrotu, njegovu istinu, njegovo milosrđe nastavljali širiti ovim svijetom. I svećeniku nije to uvijek jednostavno ni lako. No, znamo da je naš o. Josip u tome bio ustrajan i jasan. Za njega su svetost Božja i ljubav prema Crkvi bili iznad svega. I po tome se očituje, jednostavno rečeno, i veličina svećeništva; ono što je Božje mora se poštivati i voljeti iznad svega, kao Božje. Ne možemo ono Božje stavljati na razinu sekulariziranog društva, materijalnih potreba i svjetovnog ponašanja. Božja svetost ima svoju veličinu, cijenu, cijenu prolivene krvi Isusa Krista. Ona nas je i danas okupila i ona nam se danas daje u tajni ove ''zlatne'' euharistije i poziva svakoga od nas da uđemo u nju svojom vjerom. Dok zahvaljujemo Gospodinu za zlatomisnički jubilej o. Josipa, budimo svjesni da je potrebno moliti da nas Gospodin obnovi u vjernosti njemu, da budemo oni koji će znati biti, po svom svećeničkom dioništvu u sakramentu krštenja, ucijepljeni u izvor neprocjenjive riznice krvi Kristove, koja posvećuje, otkupljuje i spašava svijet, a darovana nam je po Mariji. Marijina vjera je vjera svakog svećenika, svakog redovnika, redovnice, svakog vjernika. Neka nas Gospodin u tome jača, a vi, draga braćo i sestre, molite za nas svećenike, za redovnike i redovnice, za duhovna zvanja. Radujmo se u Gospodinu i zahvaljujmo mu, ovo je veliki dan, i molimo njegovo milosrđe!“

Čestitka nadbiskupa Želimira Puljića
Nakon popričesne molitve pročitana je čestitka zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića: „Poštovani fra Josipe, dragi zlatni Misniče, pet desetljeća u službi Crkve i naroda velik je Božji dar na kojem s Vama zajedno kličem: 'Hvalu dajmo Gospodinu, Bogu našemu!' Bogu posvećene osobe svojom vjernošću Kristu i Crkvi uvećavaju sjaj evanđelja, a naglašenim optimizmom objavljuju milosrdno lice Očevo. Stoga je Vaš misnički jubilej dobra prigoda uputiti žarku molitvu Gospodaru žetve da svrati pogled na svoj narod i dadne mu dovoljan broj svetih svećenika, redovnica i redovnika. Vaša zlatna obljetnica misništva vodi nas u dvoranu Posljednje večere razmišljati o velikoj milosti svećeničkog i redovničkog poziva. Neka Vas Gospodin blagoslovi i neka Vas čuva i neka Vam ne dojadi činiti dobro i žarko moliti za svećenička i redovnička zvanja. Christus elegit te! Gaude! Krist te je izabrao! Raduj se! U molitvenom zajedništvu još jednom od srca čestitam, uz pozdrav i blagoslov od Gospodina!“

Fra Josipova riječ zahvale
Pri kraju euharistije fra Josip je želio podsjetiti na nekoliko osoba i zahvaliti im. Najprije je obnovio sjećanje na pokojnog fra Srećka Dujmovića: „Prve godine sjemeništa, kad sam došao na Glavotok, s njime sam orao: ja sam vodio kravu, a on je držao ralo. To je ta malo čudna škola.“ Zatim se prisjetio riječi pokojnog fra Leona Šipeka, koje mu je rekao na duhovnim vježbama, a koje su ga, kako reče, pratile cijeli život: „Sada je vrijeme da se odlučite: ili ćete biti svećenici ili ne! Bolje sada, nego kasnije! Ali, kada se budete pitali 'Da ili ne?', neka to ne bude 'Gdje će mi biti lakše i bolje?', nego gdje ćete više moći služiti ljudima!“ „Ja sam izabrao ovo drugo!“, dodao je fra Josip. Rado se sjetio i svoje majke i njezinih mudrih riječi, kojima ga je ohrabrila u odazivanju na Božji poziv, ostavljajući mu, međutim, potpunu slobodu da sam odluči: „Idi, probaj pa, ako ti se ne bude svidjelo, dođi, stigneš uvijek na zanat!“ Zahvalio je i družbama časnih sestara s kojima je surađivao u svom pastoralnom radu: sestrama milosrdnicama u Zadru i Rijeci, sestrama Družbe Kćeri Milosrđa u Preku, sestrama iz Družbe Služavki Malog Isusa u Kloštru Podravskom i sestrama sv. Križa u Belišću. „Bile su pomoć te sam mogao raditi ono što sam znao i koliko sam mogao!“, naglasio je fra Josip. Zahvalio je također mnogim svojim suradnicima na župama ‒ kapelanima i župnim vikarima ‒ što su „zajedno mogli služiti“. Posebno je zahvalio s. Feliciji Radmilo iz Družbe Kćeri Milosrđa, koja je pedeset godina živjela u Preku, nepokretna, u postelji: „Ona je pratila ne samo mene, nego mnoge svećenike, molitvom.“ Na kraju je članovima zbora Župe sv. Ivana zahvalio za pjevanje, ne samo na ovom slavlju, nego i kroz godinu, u redovitom životu župe.
Na kraju svete mise župnik fra Mirko Kralj je u zahvalnoj riječi podsjetio da je misnica koju je fra Josip odjenuo u ovom slavlju dar svećenika iz dekanata te mu u ime vjernika zahvalio za dugogodišnje djelovanje u Župi sv. Ivana. „Polovicu svog svećeničkog života ugradio je u vjeru, u život i u navještaj evanđelja u Zadarskoj nadbiskupiji“, istaknuo je fra Mirko.

Iz govorâ na svečanom objedu
U prigodnom govoru na svečanom objedu Provincijal je ponajprije zahvalio nazočnima za sudjelovanje u slavlju: dekanu preč. Domagoju Kelavi i ostalim biskupijskim svećenicima, sestrama milosrdnicama ‒ s. Anđelki Bešlić, poglavarici samostana sv. Vinka u Zadru i s. Rozini Raguž, koja je djelovala u samostanu sv. Ivana, te braći iz Provincije. Zatim je ponovno zahvalio fra Josipu za sve što je učinio za Crkvu i Provinciju te istaknuo da se za njega može reći da mu je Krist bio središte: „On nije sebe stavljao ispred Krista, nije htio sebe stavljati u prvi plan, nego je htio ljudima pokazati da je Bog važniji od svakog svećenika i od svega.“
Fra Ivan Paponja je u svojoj riječi na objedu podsjetio na zajednički život i rad i na dobru suradnju s fra Josipom u Kloštru Podravskom u svojim prvim svećeničkim godinama (1980. ‒ 1984.) i nedavno, u samostanu i župi sv. Ivana u Zadru (2013. ‒ 2017.), te istaknuo fra Josipovu “mirnoću i sigurnost“ u zajedničkom radu.
Na objedu je govorio i bratić fra Josip Vrdoljak Marijanov. On je podsjetio na njihovo zajedničko djetinjstvo u Žabljaku kraj Livna, na odgoj i školovanje u našoj Provinciji i na djelovanje u samostanima i župama Provincije. Nekoliko se puta dogodilo da je fra Josip, zlatomisnik, dolazio u župu iz koje je odlazio njegov bratić. Tada bi fra Josip (Ivin) sve „stavio u jedan red“, naglasio je na kraju govora.
Fra Niko Barun, bivši provincijal, podsjetio je kako je kao maturant i mladi redovnik sudjelovao na fra Josipovoj mladoj misi. Osobito je istaknuo da je fra Josip jedan od rijetkih fratara naše Provincije koji je gotovo cijelo vrijeme svog redovničkog života djelovao u župnom pastoralnom radu.
Fra Branko Janjić, gvardijan i župnik u Belišću, podsjetio je na život i rad s fra Josipom u Belišću u svojim prvim svećeničkim godinama (2009. ‒ 2013.). Od fra Josipa je, reče, naučio važnost „reda, urednosti“ i važnost svećeničke raspoloživosti i susretljivosti u pastoralnom radu. Posebno je istaknuo i fra Josipovu spremnost da napreduje i prihvaća novìne, osobito kad vidi da su potrebne i korisne. Istaknuo je i njegovo razumijevanje i blizinu u zajedničkom, bratskom životu, što je fra Branku bilo posebno potrebno u prvim godinama redovničkog i svećeničkog života. U zajedničkom i pastoralnom radu, rekao je, fra Josip je bio predan, siguran, požrtvovan, uvijek spreman pomoći.
Fra Marko Neretljak je s fra Josipom živio u Belišću dvije godine: đakonsku godinu i prvu svećeničku godinu na župi. Naglasio je kako je od svog „mentora“, fra Josipa, za svoj budući život i rad usvojio dvije vrijednosti: prva je ‒ raspoloživost za ljude, otvorenost i spremnost na služenje, a druga ‒ spremnost na savjetovanje sa suradnicima prije donošenja odlukâ koje će se ticati svih sugovornika, spremnost na razgovor, slušanje i razmjenu mišljenja.
Na kraju objeda fra Josip je zahvalio svim uzvanicima za dolazak i sudjelovanje u slavlju, osobito braći iz Samostana sv. Ivana ‒ fra Mirku Kralju, gvardijanu i župniku i fra Jurici Galiću ‒ koji su koordinirali pripravu slavlja. Završavajući, ponovno je posvjedočio svoju poznatu raspoloživost: „Koliko zdravlje bude dopuštalo, bit ću i dalje na raspolaganju!“

Fra Zvonimir Brusač  

Otvorite galeriju slika