U Zagrebu postavljena spomen-ploča sluzi Božjem krčkom biskupu Antunu Mahniću





Župa i samostan sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, u sjedištu Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, ove su godine u nedjelju, 3. prosinca, proslavili svetkovinu svog zaštitnika u posebnom zajedništvu s klerom i vjernicima Krčke biskupije. Krčki biskup mons. dr. Ivica Petanjak, OFMCap, predsjedao je svečanoj euharistiji, a zatim je u crkvi otkrio spomen-ploču sluzi Božjem krčkom biskupu dr. Antunu Mahniću čije je tijelo počivalo u toj crkvi od 1929. do 2002. godine kada je preneseno u krčku katedralu. Ploču je „u znak zahvalnosti franjevcima trećoredcima i na trajan spomen“ postavila Krčka biskupija „o 120. obljetnici biskupskog ređenja i ustoličenja“ sluge Božjega, kako stoji na samom tekstu spomen-ploče.


Provincijal fra Ivo Martinović je na početku u ime Provincije, nazočnih svećenika Gornjogradskoga dekanata, redovnica, župljana i štovatelja sv. Franje Ksaverskog pozdravio mons. Ivicu Petanjka i nazočne svećenike i vjernike Krčke biskupije i čestitao im 120. obljetnicu ustoličenja biskupa Mahnića. Podsjetio je kako je on upravo na današnji dan, 3. prosinca 1896., bio imenovan krčkim biskupom te istaknuo kako su i sv. Franjo Ksaverski i sluga Božji Antun Mahnić postali i ostali „duhovni velikani, uzori Crkve i naši nebeski zagovornici“ te „nas na početku ovoga došašća pozivaju da se poput njih usmjerimo na Krista koji nas po ovom slavlju na poseban način povezuje s njima i ujedinjuje u otajstvu svoje vječne ljubavi“.


Uvodeći u liturgijsko slavlje biskup Ivica Petanjak je zahvalio franjevcima trećoredcima „što su omogućili da kroz tolika desetljeća sluga Božji Antun Mahnić počiva na ovome mjestu, u ovoj crkvi“. On je, dodao je, „bio povezan s ovim redovnicima, rado k njima dolazio jer su franjevci - glagoljaši, a on je promicao liturgiju na narodnom jeziku i svim se srcem borio za nju.“
U prigodnoj homiliji biskup je, polazeći od riječi proroka Izaije koje su se čitale te prve nedjelje došašća, između ostalog rekao: „Svaki put kad se udaljimo od Boga, mi ga guramo od sebe i tjeramo da ide negdje u nebo, daleko od nas; neka nas pusti da si uredimo život po svome. Kad nas naša sloboda i naš izbor ne oslobode nego zarobe, obraćamo se Bogu kao Ocu da nas oslobodi od nas samih. I Bog kao Otac ne ostaje gluh na te naše vapaje. S dolaskom Božjeg Sina na zemlju i njegovim utjelovljenjem i rođenjem Bog je uistinu otvorio nebesa i sišao među nas na način da to nebo nikad više ne bude zatvoreno.“


U nastavku je, u ovoj prigodi, poručio: „Bog nam dolazi ususret po svome Sinu, ali i po mnogim drugim osobama koje su svoj život oblikovale u svijetlu Kristova evanđelja. Jedan od tih je sveti Franjo Ksaverski (…) kome je posvećena ova crkva i po kome je ime dobio ovaj dio grada Zagreba, a drugi je sluga Božji biskup Antun Mahnić čiji su zemni ostatci dugi niz godina počivali u ovoj crkvi. Sveti Franjo Ksaverski se u prvoj polovici 16. stoljeća uputio na Daleki istok, do Indije i Japana i svoj život, koji je trajao samo četrdeset i šest godina, u potpunosti posvetio širenju Kristova evanđelja. (…) Sluga Božji biskup Mahnić bio je otac onoga što se u prošlom stoljeću zvalo Hrvatski katolički pokret, čija je glavna svrha bila širiti Kristovo evanđelje i živjeti ga u svojoj sredini, poglavito među mladima, u duhu katoličke reforme, čestog slavljenja euharistije i primanja svete pričesti“ .


Odgovarajući na pitanje čime je biskup Mahnić uspio pridobiti naklonost mladih biskup Petanjak je iznio nekoliko svjedočanstvava o njemu: „Mahnić ne traži svoje slave. Ali je pogodio put u mlada srca. Prorok [Mahnić] se zna svakomu prilagoditi pa usvojiti đačku misao. Znali su to dobro đaci pa su se obraćali Proroku kao svome ocu.“ (dr. Fran Binički) – „Đake je k njemu privlačila njegova izobraženost, skromnost, idealizam, optimizaam, radikalizam i hrvatska borbenost.“ (Mate Polonijo) - „Ono glavno, radi čega je mladež njega volila, bila je njegova golema ljubav. Da, u tom mirnom, šutljivom čovjeku plamsala je orijaška nadprirodna ljubav, koja je bila pokretačicom svega njegova rada…“ (Milan Pavelić). „Ako dodamo da su plod duhovnog života i rada biskupa Mahnića sada već blaženi Ivan Merz i službenica Božja Marica Stanković, kao najpoznatiji široj javnosti, onda Antun Mahnić uistinu ima sva obilježja očinstva Boga samoga koji je uvijek tu pokraj nas... da nas podrži… i pomogne da idemo naprijed, a on kao da ostaje u sjeni, uvijek pri ruci, nikad kao onaj koji sebe stavlja u prvi plan“, dodao je biskup te, oslanjajući se na Mahnićeve suvremenike, istaknuo da je on bio „čovjek načela“, radikalan u načelima i djelima.


Na kraju je u svjetlu primjera svjedočenja i djelovanja biskupa Mahnića u vrijeme Hrvatskoga katoličkog pokreta upitao nazočne: „Gdje smo mi danas? Jesu li nama svima ovo demokratsko društvo i vrijeme zatvorili usta da mi u ime sveopće slobode i prava, koji se traže za svaku biljku i životinju, danas ne smijemo ništa reći, a da nas se odmah ne prozove i ne obilježi kao konzervativne i nazadne, čak nehumane? Gdje je nama danas Mahnićev radikalizam i hrabrost da kažemo i da nam bude uzvraćeno, da se borimo, pa i svađamo, za svoja uvjerenja i načela?“


Na kraju je euharistijskog slavlja gvardijan i župnik fra Ivan Paponja zahvalio svima koji su sudjelovali u proslavi župne i samostanske svetkovine sv. Franje Ksaverskog: braći franjevcima trećoredcima iz samostana na Ksaveru, iz samostana u Odri i iz Kvarnerske regije na čelu s krčkim gvardijanom fra Antunom Badurinom, svećenicima Gornjogradskoga dekanata na čelu s dekanom fra Martinom Jakovićem te posebno biskupu Ivici Petanjku, svećenicima i vjernicima Krčke biskupije i katedralnom zboru iz Krka.


Prije postavljanja spomen-ploče nazočnima se obratio postulator vlč. Saša Ilijić. Podsjetio je na suradnju i prijateljstvo sluge Božjega Antuna Mahnića i franjevaca trećoredaca od samih početaka njegova dolaska na prostor Krčke biskupije. Biskup je preminuo u Zagrebu 14. prosinca 1920. te je zbog nemogućnosti ukopa u Krku privremeno pokopan u kanoničku grobnicu na Mirogoju. Podsjetio je i na zapise fra Ignacija Radića, franjevca trećoredca, Mahnićevog životopisca, ispovjednika i prijatelja, u kojima možemo čitati kako je 3. studenog 1929. njegovo ekshumirano tijelo svečano preneseno s Mirogoja na Ksaver. Tadašnji provincijal fra Bono Zec je u toj prigodi između ostalog rekao: „Tijelo njegovo ostat će trajno s nama, a duh njegov vodit će nas u svetom radu za duševno i religiozno prosvjetljivanje hrvatskog naroda. I tako će ovaj hram Božji biti spomenik Mahnićeve borbe za hrvatski narod i glagoljicu, svetište, komu će hodočastiti svi oni, u kojima živi duh velikoga i neumrloga Mahnića“. Prijenos Mahnićevih zemnih ostataka u studenom 2002. godine bio je ključni trenutak da se pristupi pokretanju postupka za njegovo proglašenjem blaženim i svetim jer je njegov grob u Krku od samog početka postao mjesto okupljanja, hodočašća i molitve. Na kraju je postulator zahvalio provincijalu fra Ivi Martinoviću i provincijskoj upravi te fra Ivanu Paponji, gvardijanu i župniku na Ksaveru „što su prepoznali vrijednost ovog trenutka“ i „našu gestu zahvale“.


Spomen-ploču je u crkvi, u kapeli Bezgrješne, otkrio biskup Ivica Petanjak u pratnji provincijala fra Ive Martinovića i fra Ivana Paponje te generalnog vikara Krčke biskupije dr. Franje Velčića i postulatora vlč. Saše Ilijića, a zatim izmolio molitvu za proglašenjem blaženim i svetim sluge Božjega. Otkrivanje spomen-ploče pratio je katedralni zbor iz Krka pjevajući himan „In Cruce salus – U Križu je spas“, napisan u čast sluge Božjega ne temelju njegova biskupskoga gesla.


Uz biskupa Ivicu Petanjka koncelebrirala su osamnaestorica svećenika među kojima su uz franjevce trećoredce, svećenike iz dekanata i svećenike s Krka bili i mons. Enco Rodinis, ravnatelj Informativne katoličke agencije i Frinacijskog ureda HBK i fra Zdravko Lazić, OFM, gvardijan franjevačkog samostana na Kaptolu. Posluživali su novozaređeni đakon Krčke biskupije vlč. Josip Karabaić i bogoslovi iz Krka te bogoslovi i postulanti franjevaca trećoredaca. Župnome zboru sa Ksavera pridružio se u pjevanju katedralni zbor iz Krka. U slavlju su, uz mnoge župljane i vjernike, sudjelovali i članovi Središnjega križarskog vodstva iz Zagreba koje je na čelu križara, vjerske organizacije koja djeluje u duhu Katoličke akcije i koja se, između ostalog, nadahnjuje se primjerom i smjernicama koje je u svoje vrijeme davao sluga Božji Antun Mahnić. (fra Zvonimir Brusač, TOR)
Na spomen-ploči nalazi se sljedeći tekst:

 

U ovoj je kapeli
od 1929. do 2002. godine
počivalo tijelo
sluge Božjega
dr. Antuna Mahnića,
krčkoga biskupa,
pastira svetoga života,
nadahnitelja i vođe
Hrvatskoga katoličkog pokreta,
oca katoličkog đaštva
Preneseno je 2002. godine
u krčku katedralu
O 120. obljetnici biskupskog
ređenja i ustoličenja,
u znak zahvalnosti
franjevcima trećoredcima
i na trajan spomen
ploču postavlja Krčka biskupija
3. prosinca 2017.

Otvorite galeriju slika