Treća korizmena nedjelja





Izl 20, 1 – 3. 7-8. 12-17.
1Kor 1, 22-25
Iv 2, 13-25

Trgovina s Bogom?


U korizmenom hodu prema Vazmu kada ćemo obnoviti svoj krsni savez, učimo se očistiti od svega što bi nas činilo licemjernim kršćanima, vjernicima s dva života, te nam i sva korizmena pokora koju smo si nametnuli dobiva novo značenje. Jesmo li se ikada zapitali ili zatekli u činu da s Bogom trgujemo, da ga pokušavamo svojim činima umilostiviti – kao ono mala djeca kada žele od roditelja dobiti nešto?
U temelju naše vjere stoji Savez čovjeka s Bogom. U starome Zavjetu, nakon što je Bog izveo Izraelce iz Egipta, dao im je Dekalog – Deset zapovijedi – kao normativ religijskog i društvenog života. Dekalog je deklaracija Saveza Boga i čovjeka, i dok čovjek bude izvršavao te zapovijedi Bog će biti uz njega. Valja zapaziti da Dekalog i Savez dolaze nakon što je Bog izvršio svoj dio ugovora, nakon što je Izraelce spasio iz Egipatskog ropstva. Tako Savez nije čin kojim se postiže spasenje, nego je posljedica spasenja: Bog sa spašenima sklapa Savez uzajamne vjernosti; Deset Božjih zapovijedi nisu naredbe po kojima se postiže spasenje, već odredbe po kojima žive spašeni – odredbe novog života koje ukoliko se izvršavaju postaju izraz čovjekova bogoštovlja.
Upravo se bogoštovlje vršilo u Hramu – mjestu „fizičke“ prisutnosti Boga na zemlji, tj. mjestu koje je za Židove imalo posebno značenje: Hram je mjesto zajedništva vjere u jednoga Boga, mjesto u kojemu se izriče čovjekova pripadnost Bogu kroz bogoslužne čine koji su se odvijali u njemu.
Isusova reakcija na trgovce u Hramu dobiva svoj smisao u kontekstu novoga Saveza što će ga Bog sklopiti s čovjekom po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Iako su s pravom trgovci bili prisutni u Hramu, da bi omogućili pobožnim Židovima da kupe potrebno za prinošenje svoje žrtve, Isus ih gnjevan istjeruje. Njegov gnjev znak je gnjeva Božjega jer je Dom Božji pretvoren u kuću trgovačku. Sav smisao Zakona i Saveza u tome je bio izgubljen, jer je čovjek nastojao Boga umilostiviti, s Bogom trgovati, a religijski i društveni život bio je vrlo licemjeran – na što je Isus upozoravao. Žrtve i prinosi u Hramu više nisu bili izričaj bogoštovlja, izričaj vjere, već čini opravdanja koji nisu uključivali pokoru i obraćenje.
Isus naviješta novo bogoslužje, novi Hram koji će Bog podići u tri dana. Isus postaje Hram, postaje Savez i postaje Zakon. U svome tijelu raspetom na križu usavršuje Deset Božjih zapovijedi, čovjeka spašava od grijeha i smrti i osude. Isus sada postaje jedina „direktna“ linija koja povezuje Boga i čovjeka, po kojoj Bog daruje spasenje besplatno, a po kojoj traži zahvalnost života. S Isusovim Vazmom – prijelazom iz smrti u život – nastupa novo poimanje pobožnosti i istinska novost života: Bogu se čovjek ne može svidjeti bez Isusa Krista, Bogu se čovjek ne može ulagivati i ne može Boga umilostiviti svojim djelima jer sve je čovjekovo slabo i grešno otkupio Sin Božji; čovjek ima samo jednu obvezu u Savezu s Bogom, u Savezu koji je za kršćanina započeo krštenjem a ta je da sav svoj život i sve životne kvalitete kojima ga je Bog obdario, preda u službu naviještanja Radosne vijesti i svjedočenja iskustva Božjega milosrđa.
S Bogom ne možemo činiti trgovinu! On nam spasenje daje besplatno. U tome se očituje otajstvo Božjega darivanja koje često ne shvaćamo: On daruje život, a naše uzdarje je življenje novoga života. Naš vjernički, kršćanski život, u skladu s Dekalogom i življenjem kreposnim životom, izričaj je našega bogoštovlja, naše uzdarje – naša hvala Bogu za dar spasenja. Vjernički život je onaj koji se živi u novome Hramu koji je Bog podigao za tri dana – Hramu Kristova Tijela, Crkvi, u poštivanju novoga Saveza s Bogom i djelotvornom ispunjavanju novoga Zakona – Zakona ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Korizma nas poziva i budi da se očistimo i oslobodimo krivoga poimanja Boga i samih sebe; da se oslobodimo licemjernog kršćanstva koja će koketirati s grijehom a potom činiti djela „pobožnosti“ da se okajemo! Ispravan kršćanski život temelj je novoga i boljega društva koje smo poslani izgraditi i u njemu živjeti. Neka nam korizmena pokora stoga bude izričaj zahvalnosti za dar spasenja po Kristu, čin našega ispravljanja krivoga puta života, i naše svjedočenje Božjega milosrđa – kojim nas je Bog već u Kristu obdario. Amen.

KK