Svečano zavjetovanje fra Josipa Dolića





Na euharistijskom slavlju u crkvi sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, sjedištu Provincije, u nedjelju, 2. rujna 2018., fra Josip Dolić, naš bogoslov pete godine, položio je svečane redovničke zavjete u ruke provincijala fra Ive Martinovića.
U koncelebraciji s Provincijalom bili su fra Ivan Paponja, provincijski vikar i gvardijan Samostana sv. Franje Ksaverskog, fra Marko Neretljak, odgojitelj bogoslova, fra Branko Lovrić, gvardijan našeg samostana sv. Franje u Odri (Zagreb), fra Dario Mican, naš ovogodišnji mladomisnik i župni vikar u Belišću, fra Zvonimir Brusač i fra Hrvoje Perković iz ksaverskog samostana u kojem živi i studira zavjetovanik fra Josip, devetorica redovnika-svećenika iz drugih samostana Provincije i don Donald Marković, fra Josipov prijatelj, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Na slavlju su, uz braću sa Ksavera, bila braća iz samostana u Odri, Belišću, Ogulinu, Krku, Glavotoku, Martinšćici i Zadru.

Bili su nazočni fra Josipov otac Ivica Dolić, mnogi iz bliže fra Josipove rodbine, fra Josipovi prijatelji i velik broj vjernika župe sv. Franje Ksaverskog. Pjevanje je predvodio pjevački zbor ksaverske župe, a posluživali bogoslovi i postulanti te mladi i ministranti iz župe.

Uvodeći u slavlje i pozdravljajući sve nazočne Provincijal fra Ivo Martinović je između ostalog rekao: „Ušli smo u ovaj hram Božji da izrečemo Gospodinu svoju radost, svoje klicanje, svoju zahvalnost zato što će naš fra Josip Dolić položiti svečane zavjete. To je za njega životni događaj, a za našu Provinciju i cijelu Crkvu velika radost, milost nedokučive Božje ljubavi koja se ostvaruje onima koji slijede put Božji.“ U prigodnoj homiliji, polazeći od čitanjâ te nedjelje, Provincijal je naglasio kako Isus od nas traži da slijedimo Božje riječi i zapovijedi ništa ne oduzimajući i ništa ne dodajući. „Isus se u evanđelju, potaknut licemjerstvom farizeja, obraća svima, ističući važnost nutrine, važnost srca u našem odnosu prema Bogu. U nutrini se događaju velike osobne odluke; u srcu se prihvaća ili odbacuje Boga i bližnje. To nam potvrđuje iskustvo mnogih svetaca. Sv. Augustin je otkrio Boga u nutrini, u srcu. Sveti Franjo Asiški je tražio Boga i njegove smjernice. Kad je otkrio Božju blizinu, u njegovu je srcu neprestano gorjela božanska ljubav. Tako je i naš fra Josip u dubini svog srca odlučio krenuti putem Božjim“, rekao je između ostalog Provincijal.

Izrazivši spremnost da se preda Bogu i nastoji oko savršene ljubavi, nakon litanija i molitve fra Josip je u zavjetovanju između ostalog rekao: „…za cijelo vrijeme svoga života zavjetujem se svemogućem Bogu živjeti u poslušnosti, siromaštvu i u čistoći po Pravilu i životu braće i sestara Trećega samostanskog reda sv. Franje“.
Na kraju euharistije Provincijal je zahvalio svima za nazočnost na slavlju i podršku koju su time iskazali fra Josipu i našoj zajednici te pozvao nazočne da mole za fra Josipa „jer ovo je samo osnovni, prvi korak na putu ostvarivanja njegova duhovnog poziva“.

Na prigodnomu svečanom objedu u samostanskoj blagovaonici u radosnom ozračju zajedništva nizale su se i prigodne riječi čestitaka fra Josipu. Najavljivao ih je i povezivao fra Marko Neretljak, odgojitelj bogoslova i promicatelj duhovnih zvanja. Provincijal je čestitao fra Josipu u ime sve braće u Provinciji. „Sva braća sudjeluju u našoj današnjoj radosti jer je zavjetovanje radostan događaj za cijelu Provinciju“, rekao je te fra Josipu poželio da mu Bog da „širinu duha u služenju ljudima, u služenju Crkvi“. Zahvalivši odgojiteljima koji su sudjelovali u fra Josipovu rastu i odgoju – fra Zvonimiru Brusaču, odgojitelju u sjemeništu i bogosloviji, fra Josi Živkoviću, odgojitelju u novicijatu i fra Marku Neretljaku koji je s njim posljednju godinu ‒ poželio mu je, također, da sve ono što je primio ugrađuje u „svjedočenje franjevaštva na jednostavan i konkretan način“. Fra Zvonimir je u svojoj čestitki istaknuo dvije fra Josipove osobine koje su obilježavale njegov rast: poučljivost i marljivost. „Njih je fra Josip“, rekao je, „već donio iz svoje obitelji i livanjske sredine, ali im je ostao vjeran i one su donijele velike plodove.“ „Božji dar fra Josipove lijepe naravi ‒ njegova društvenost i suosjećajnost ‒ bio je i potvrda njegovoga duhovnog poziva za franjevačkog redovnika i svećenika“, nastavio je te mu poželio da se takav njegov rast nastavi i sada kad kreće prema primanju svetih redova. Neka i taj rast bude „na tvoje zadovoljstvo i na blagoslov Provincije“, zaključio je fra Zvonimir. Fra Joso Živković je u svojoj čestitki istaknuo važnost uže i šire obitelji i podršku koju su one davale fra Josipu na putu njegova duhovnog poziva te posebno naglasio spremnost na suradnju kao važnu fra Josipovu osobinu u životu redovničke zajednice i u budućem svjedočenju i radu. Fra Anto Garić, gvardijan samostana na Glavotoku, je u svojoj čestitki istaknuo kako „smo mi danas sretni jer si ti sretan“ i poželio mu da svoj poziv ostvaruje uz razumijevanje redovničke braće. Dr. Ivan Bodrožić, profesor na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i pridruženi član ksaverskog samostana, naglasio je kako je fra Josip po redovničkom zvanju postao brat našega Gospodina Isusa Krista, njegov „brat blizanac“, pozvan na suobličenje njemu. Tako je postao i brat svakom čovjeku, svakome koga bude susretao. U ime bogoslova i postulanata čestitao mu je, uz prigodni dar, fra Mirko Mišković. S. Marina Gelo, školska sestra franjevka iz njegovoga livanjskog kraja, obradovala ga je izabranim darom: izvezenim hrvatskim grbom.

U riječima zahvale fra Josip je, zahvalivši Bogu za dar života i poziva, zahvalio svom ocu Ivici i, posebno, tetkama i rodbini, koji su mu bili blizu poslije majke Jelke, koja je preminula nakon fra Josipova rođenja, i koji su mu od početka pružali podršku i pomoć na putu duhovnog poziva. Zahvalio je Provincijalu i cijeloj Provinciji za prihvaćanje i primanje u zajednicu i, posebno, odgojiteljima koji su sudjelovali u njegovu odgoju, odrastanju i sazrijevanju. Zahvalio je braći samostana sv. Franje Ksaverskog kao i bogoslovima i postulantima s kojima je posljednjih godina živio i surađivao. Posebno je zahvalio časnim sestrama na Ksaveru, s. Ilijani Pripušić i s. Bonifaciji Barun, za njihov požrtvovni rad u odgojnoj kući na Ksaveru, osobito za njihovo svjedočenje franjevačkoga redovničkog poziva. Spomenuo je i vrijednu prisutnost redovnica služavki Malog Isusa iz susjednog samostana, prisutnost i svjedočenje prof. dr. Ivana Bodrožića te prihvaćenost i pomoć koje je primio od vjernika i prijatelja iz župe na Ksaveru.
Riječi čestitaka pratile su duhovne i domoljubne popijevke koje su prenosile ne manje važne poruke: „Ti trebaš dlanove moje, moga srca ražaren plamen…“ ‒ „Prijatelja vjernog znaš li kom\' ćeš svoje tuge reć\'? To je Isus što nam uvijek naše boli nosi sve.“ ‒ „Ima li žalost bilo gdje…, daj da radost budem tu…!“

Fra Zvonimir Brusač
 

Otvorite galeriju slika