Stopama sv. Franje Asiškoga





Skrstimo ruke na ganuta prsa
i pođimo, o braćo, raskajano
stazama tihim kraj mirisna trsa
u drevni Asiz, u naš San Damiano.

(fra Serafin Mičić, Franjinim stopama)

Ići na izvore. Vratiti se na svoje korijene. - Ovi pozivi oduvijek su odzvanjali u srcima svih ljudi, oduvijek se čovjek osjećao najsigurnije ondje gdje je nikao; kroz život je bio obilježen svojim iskonom, svojom rodnom sredinom, svojom obitelji iz koje je potekao. Isto to možemo primijeniti i na redovničke obitelji: uvijek je u svim redovničkim zajednicama postojala čežnja za svojim iskonom, za milošću početaka. Tako je i s velikom franjevačkom obitelji: gdje god sinovi i kćeri sv. Franje bili, posvuda se osjeća onaj duh Utemeljitelja, a s njim i duh Asiza, San Damiana, Marije Anđeoske, cijele Umbrije. Zbog tih razloga poglavari okupljeni u Južnoslavensku konferenciju OFM-a odlučili su svojim novacima omogućiti da svake godine idu na izvore svoje redovničke zajednice: upoznati Asiz i ostala okolna mjesta bitna za život sv. Franje. Kao i u prošloj novicijatskoj godini (2011./12.) i ove godine novaci naše provincije sudjelovali su na tom hodočašću, idući Stopama sv. Franje Asiškoga.
Nakon kratkih priprema uputili smo se u nedjelju 6. travnja iz Krka u naš samostan u Rijeku gdje smo prenoćili. Fra Marijan nas je sutradan rano ujutro (oko 5 h) autom prevezao do trsatskoga svetišta gdje su nas čekali odgojitelji i novaci drugih provincija: zagrebačke, zadarske, splitske, bosanske, hercegovačke i slovenske. Ukupno je bilo 30 novaka, a voditelj puta bio je fra Marko Ešegović, odgojitelj novaka s Gorice (Livna). Iz Rijeke smo krenuli autobusom u 5.30 h i došli u Asiz oko 15.30 h. Odmah po dolasku smjestili smo se u samostan sestara franjevaka Marijinih misionarki (pokraj crkve Marije Anđeoske) koje su nas ljubazno ugostile i bile nam na usluzi kroz sljedeće dane.
Prva točka našega hodočašća bilo je malo svetište sv. Damjana u kojemu je pred osam stoljeća sv. Franjo čuo Kristov zov i započeo popravljati crkvu i Crkvu. Kroz svetište nas je proveo fra Leopold Mičić, fratar zadarske provincije koji završava studij teologije u Asizu. Svetište sv. Damjana mali je kompleks pod zidinama Asiza koji je zanimljiv baš po tome što je sačuvao svoju originalnost i jednostavnost. To je i jedno od najznačajnijih mjesta franjevačke povijesti: tu je, kako je već rečeno, Franjo čuo Kristov poziv upućen s križa, tu je crkvicu sv. Franjo popravljao svojim rukama, tu se nalazila sv. Klara sa svojim prvim sestrama. Nakon razgledavanja svetišta, u kapelici uz klaustar slavili smo euharistijsko slavlje koje je predvodio odgojitelj hercegovačkih novaka fra Slavko Soldo, a, po povratku iz Sv. Damjana, slavili smo večernju u crkvi Marije Anđeoske na talijanskome jeziku s fratrima i okupljenim pukom.


Drugi dan hodočašća bio je najbogatiji po mjestima koja smo posjetili. Najprije smo se uputili u Rivotorto, mjesto franjevačkih početaka. U Rivotortu (=Vijugavi potočić), u asiškoj dolini, Franjo je s prvom braćom živio u nekoj kolibici dok ih odatle nije potjerao neki seljak s magarcem. Danas se u neogotičkoj crkvi nalazi imitacija tih koliba, a pokraj crkve je samostan franjevaca konventualaca. Potom smo se uputili južno od Asiza u Rietsku dolinu gdje se nalaze mnoga značajna franjevačka svetišta. Iza 10 h stigli smo u svetište Greccio, poznato po jaslicama koje je tu sv. Franjo napravio za Božić 1223. g. U spomen na taj događaj danas se kroz cijelu godinu u crkvi mogu vidjeti brojne božićne jaslice. U Grecciu smo slavili euharistiju koju je predvodio fra Zoran Bibić, odgojitelj novaka zagrebačke provincije. Posebno nam je bilo drago što smo tu susreli našu braću iz američke provincije Presvetoga Srca i poznatoga teologa Rainera Cantalamessu. Oko podne došli smo u samostan u Fonte Colombu, gdje smo ručali. Fonte Colombo ("franjevački Sinaj") je mjesto gdje je sv. Franjo sastavio konačno pravilo koje mu je potvrdio papa Honorije III. 1223. g. S crkvom i samostanom nas je upoznao jedan od mjesnih fratara. Sljedeća postaja bila je La Foresta. To je mjesto poznato po tome što je Franjo tamo bolovao zadnjih godina svoga života, a danas se tamo nalazi zajednica "Mondo X" za liječenje od različitih ovisnosti. Dva člana su nas ljubazno primila, govorili o svome životu i radu u zajednici i počastili domaćom hranom koju sami pripremaju. Uslijedilo je razgledavanje svetišta u Poggio Bustoneu kroz koje nas je proveo mjesni fratar. Nakon poprilično napornoga dana vratili smo se u Mariju Anđeosku na slavlje večernje i večeru u kući sestara.
Treći dan je prošao u nešto opuštenijemu rasporedu. Nakon redovne jutarnje i službe čitanja, u Mariji Anđeoskoj (u onoj maloj, Franjinoj) slavili smo euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Marko Ešegović, odgojitelj s Gorice (Livno). Cijelo prije podne bilo je slobodno vrijeme za molitvu, šetnju, kupovinu i sl. U poslijepodnevnim satima bio je nešto zahtjevniji raspored. Oko 15 h autobusom smo otišli u samotište Carceri na obroncima Monte Subasia gdje nas je mjesni fratar proveo kroz jedan dio svetišta. Uslijedilo je vrijeme za osobno razmatranja i molitvu, a nakon toga pješice smo se spustili do Sv. Damjana. U Sv. Damjanu sudjelovali smo na euharistijskome klanjanju i svečanoj večernjoj.
Četvrti dan je na neki način bio srce cijeloga hodočašća: posjet Asizu i grobu Serafskoga Oca. Poslije liturgije časova uputili smo se autobusom prema Asizu. Oko 9 h došli smo pred papinsku baziliku sv. Franje i Sveti samostan i odmah pošli u donju baziliku do Groba. Kratko smo se zadržali u osobnoj molitvi nakon čega je uslijedilo euharistijsko slavlje moje je predvodio fra Diego Deklić, odgojitelj s Košljuna. Na slavlju su sudjelovali i dvojica novaka franjevaca konventualaca iz Hrvatske koji borave u Svetom samostanu i koje smo poslije euharistije pozdravili. Franjevci konventualci su nas ljubazno primili i proveli kroz velik dio samostana: ogromno blagovalište, papinsku palaču, teologiju, prostore novicijata... Uslijedilo je slobodno vrijeme. Nas smo se trojica uputili prema centru grada na kratku okrjepu. Budući da su naši fratri iz samostana sv. Antuna bili odsutni zbog službenih obveza, odmah smo otišli u kupovinu suvenira. Oko podneva sišli smo do parkinga iznad Sv. Damjana gdje nas je čekao autobus i vratio na ručak u kuću sestara. Poslijepodne je bilo slobodno.
Petoga dana napustili smo Asiz i otišli u svetište na La Verni. Nakon smještanja i razgledanja samostanskoga kompleksa, ručali smo s talijanskom braćom. U 15 h slavili smo deveti čas i zatim u procesiji, prema mjesnome običaju, išli do Kapele rana sv. Franje. U toj smo kapeli u 17 h slavili euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Diego, a propovijedao naš fra Joso. Tog dana naš je novicijat bio zadužen za animaciju liturgije i pobožnih vježbi. Osim tog, tijekom putovanja autobusom ukratko smo predstavili naš red i redovničku zajednicu. Zajedno s talijanskom braćom slavili smo večernju i sudjelovali na križnome putu. Navečer je bilo zajedničko druženje novaka i odgojitelja.
Zadnji dan našega hodočašća proveli smo u putovanju. S La Verne smo krenuli oko 9 h prema Padovi u koju smo došli malo poslije podneva. Najprije smo posjetili papinsku baziliku sv. Antuna i na grobu zapjevali Ak' čudesa. Potom smo se uputili u svetište sv. Leopolda Mandića gdje smo slavili euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Zoran Bibić, a propovijedao fra Pepi Lebreht, odgojitelj sa Svete Gore (Slovenija). U Rijeku smo došli oko 20 h gdje nas je dočekao prijatelj krčkoga samostana Ante Lukenda i prevezao u Krk.
Kao što se može vidjeti iz ovoga ukratko opisanoga itinerarija, raspored je bio poprilično naporan. Cijelo je putovanje bilo obilježeno molitvom (cjelovita liturgija časova, pobožnosti...), gotovo da možemo reći da je bilo mala duhovna obnova. Za ovo putovanje (kao i za ona na koje će ići sljedeće generacije novaka) pripremljen je bogato opremljen vodič Stopama sv. Franje Asiškoga u kojemu se nalaze dragocjeni podatci o povijesti i sadašnjosti mjesta koja se posjećuju, kao i brojni citati iz franjevačkih spisa koji dovode dotično mjesto u vezu sa sv. Franjom. Sve u svemu, može se smatrati velikim darom i milošću upoznati uživo ova velika i važna mjesta za franjevački svijet. Vjerujem da će u nama (a i u drugima) još više rasplamsati želju za nasljedovanjem Isusa Krista po primjeru Asiškoga Siromaha.

Novaci
 

Otvorite galeriju slika