Provincijsko hodočašće u Staru Gradišku





 Braća naše Provincije, uključujući i braću u početnom odgoju i kandidate, hodočastila su 28. studenog 2018. u Staru Gradišku povodom 70. godišnjice mučeničke smrti fra Petra Turkalja u komunističkom zatvoru u tome mjestu (17. srpnja 1948.) i prigodom 105. obljetnice njegova svećeničkog ređenja (28. studenog 1913.).
Ovo je provincijsko hodočašće ujedno bilo i spomen na ubijenu braću, žrtve Drugoga svjetskog rata, poraća i komunističkog režima ‒ fra Kazimira Tetkića, fra Gabrijela Badurinu, fra Augustina Šabalju i fra Josipa Baričevića te na drugu progonjenu i mučenu braću u tom vremenu. Prigodom hodočašća Provincija je objavila ilustriranu knjižicu Domovina nam je na nebesima. Fra Petar Turkalj i braća mučenici, sa životopisima fra Petra i četvorice spomenute braće.
Na hodočašću su, predvođeni provincijalom fra Ivom Martinovićem, sudjelovala dvadeset i četvorica redovnika i dvojica kandidata, pristigli iz svih krajeva Hrvatske. Požeški biskup mons. dr. Antun Škvorčević predsjedao je euharistiji u župnoj crkvi, mjestu spomena i molitve za svećenike i druge nedužno osuđene i zatvorene u Staroj Gradiški i predvodio prigodne molitve prije euharistijskog slavlja. Uz mjesnog biskupa hodočasnike su dočekali i s njima molili starogradiški župnik Mato Rukavina, kancelar mr. Ivan Popić i Robert Kupčak, predstojnik Katehetskog ureda i ceremonijar.
Nakon dolaska hodočasnike je u župnom domu primio Župnik. Poslije predaha i okrjepe u župnom domu redovnici su se uputili u kapelu na mjesnom groblju i u njoj molili Šesti čas iz slavlja mučenika. Nakon toga su pošli na dio groblja, pokriven travom, gdje su, bez imena i oznaka, bili pokapani preminuli zatvorenici i gdje počiva i tijelo fra Petra Turkalja. Na tom su mjestu upaljene svijeće, a Provincijal je predvodio molitvu odrješenja za fra Petra i za sve pokojne na starogradiškom groblju.
Biskup Antun Škvorčević je dočekao i pozdravio braću na ulazu u starogradiški zatvor. Nakon njega pozdravio ih je i Velimir Paušić, načelnik općine. Uvodeći u molitvu, Biskup je podsjetio na zla počinjena u tom zatvoru, ali i na sve one koji su u njemu „ostali vjerni Bogu i svom narodu“. Iz ove zgrade, rekao je Biskup, „na neki način još odjekuje teška nepravda, progon i poniženje, naneseni nedužno utamničenim svećenicima i drugim rodoljubima u vrijeme komunističke vladavine, njihov vapaj za pravdom i slobodom“. „Još snažnije odzvanja na ovom mjestu svjedočanstvo vjernosti Bogu, Crkvi i svome narodu većine tih svećenika, među kojima je i vaš fra Petar Turkalj čije se 70. obljetnice smrti, ovdje u zatvoru, spominjemo, kao i 105. godišnjice njegova svećeničkog ređenja, upravo na današnji dan.“ Podsjetivši na kalvariju svećeničkog progona koja je u Staroj Gradiški „započela 1945. godine ubojstvom tamošnjega župnika Ferde Maretića, a 1948. razaranjem župne crkve koju su po nalogu komunističkih vlasti morali rušiti svećenici zatvorenici“, biskup je pozvao nazočne da im iskažu „svoju bratsku blizinu, poštovanje i zahvalnost za žrtvu koju su podnijeli i ugradili u naše dobro te dostojanstvo hrvatske domovine“. Pozvao je i na molitvu za „počinitelje zla“, za one „koji nisu dopustili da se trijezno i objektivno istraži sva teška istina o krvavom povijesnom razdoblju II. svjetskog rata i nakon njega“, ali i za vjernike koji su svojim činima „potamnili evanđeosko poslanje“ Crkve. Spomenimo se, pozvao je, „brojnih mučenika i svjedoka vjere koji su na čelu s bl. Alojzijem Stepincem u onim tužnim vremenima stajali uspravno te dokraja opredijeljeni za Boga i čovjeka poštenom savješću podnijeli progone, zatvaranje i mučenje i u ovom zatvoru te tako postali naš ponos i naša slava“. Nakon te molitve svi su se u molitvenom ophodu uputili prema Memorijalu svećeničkim žrtvama iza apside nove župne crkve sv. Mihaela.
Prikazavši sadržaj i značenje mozaika na zidu crkve i usmjerivši pozornost na imena i prezimena dvjestošezdeset i dvojice starogradiških uznika, ispisana s lijeve i desne strane lika uskrslog Krista, Biskup je rekao: „Raširene ruke uskrslog Krista nad tim imenima svjedoče da ih je zagrlila njegova ljubav i da su postali dionici njegove pobjede." Na luku koji zatvara memorijalni prostor pokazao je ploču koja podsjeća da je Požeška biskupija uz potporu hrvatskih biskupa i svećenika crkvu izgradila 2010., a memorijal podigla 2014. g. Zatim je u posebnoj molitvi molio za utamničene svećenike te posebno za braću franjevce trećoredce na čelu s fra Petrom Turkaljem. Oni su, kao i mnogi drugi nedužni stradalnici, trpjeli, rekao je, „samo zato što su vjerno vršili svoje svećeničko ili redovničko poslanje u Isusovoj Crkvi ili voljeli svoj narod i domovinu“. „Zahvaljujemo ti, Gospodine, za njihovo svjedočanstvo vjernosti i žrtvu!“. U molitvu je uključio i molbe za „suradnike zla“ i za sve nazočne da, čuvajući čist spomen na žrtve, sami budu slobodni od mržnje i osvete, „ljudi praštanja i pomirenja“ .
Provincijal je, uvodeći u euharistijsko slavlje, pozdravio Biskupa, njegove suradnike i Župnika i zahvalio im za gostoljubivost i sudjelovanje na tom posebnom provincijskom hodočašću, a zatim se riječima zahvale obratio i braći iz Provincije. Podsjećajući na život i osobnost fra Petra Turkalja, rekao je između ostalog: „“Bog koji ga je pozvao, posvetio, nadahnjivao i vodio dao mu je i snagu da mu ostane vjeran do smrti. (…) Bio je revan i spreman svakome pomoći, ljubeći sve, pa i neprijatelje. Uzoran franjevac i svećenik, predan radu i molitvi, volio je svoju Provinciju i braću… bio pravedan i pošten, pomagao sirotinju, hrabro govorio istinu i zalagao se za spašavanje ljudskih života.“ Podsjetio je i na mladog bogoslova fra Josipa Baričevića (1920. ‒ 1947.) koji je prije smrti govorio: „Neka se ne bi nitko, ma bilo kome, osvećivao poradi mene.“ Kazao je da su braća došla u Staru Gradišku zahvaliti za onu braću koja su trpjela i bila ubijena zbog svoje vjernosti Bogu, Crkvi i narodu, ali da su također došla moliti Gospodina kako bi, poput braće mučenika, bila „sposobna živjeti svoj poziv, ostvarivati Gospodinovo poslanje i svjedočiti za Boga“.
Na početku homilije Biskup je zahvalio Provincijalu i braći za „plemeniti korak“, hodočašće u Staru Gradišku, kojim „daju doprinos njegovanju kulture spomena u Hrvatskoj“, kulture koja ne zaboravlja istinu, ali je ne pretvara u ideologiju, već joj pristupa vjerničkim srcem, oslobođenim mržnje i želje za osvetom. Čitanja na svršetku liturgijske godine, kazao je, progovaraju nam o zahtjevnosti Isusova poziva da mu budemo dokraja vjerni u progonstvima zbog njegova imena. Rekao je kako se u Isusovu jamstvu da će u takvim situacijama učenike pratiti moć Duha Svetoga krije snaga kojom ga učenici slijede i u mučeništvu. Naglasio je također da progoni Crkve svjedoče o njezinoj vjerodostojnosti te ustvrdio: „Kada bi Crkva prestala biti progonjena, trebali bismo se zabrinuti za nju.“ Podsjetio je kako se u Knjizi Otkrivenja ne govori o svršetku svijeta koje se ima dogoditi zbog zla, nego o njegovu dovršenju. Moć kojom se to dovršenje ostvaruje jest ljubav, a ona „uvijek ide kroz patnju i trpljenje“. Muka i trpljenje, naglasio je, nisu prokletstvo nego otajstveno stanje u kojem nadilazimo sebe i postajemo dionici rađanja novoga Božjeg svijeta. Taj je put izabrao i Bog u Isusu Kristu da bi nas spasio. Podsjetio je kako se u dvadesetom stoljeću dogodilo mnogo zla na našim prostorima, koje je zbog različitih razloga nerijetko bilo zataškavano, umanjivano ili preuveličavano. U nastojanju da otkrijemo pravu istinu o događajima i ljudima, upozorio je, ne smijemo dopustiti da nas zlo zavede. Snagom Duha, praštanjem i milosrđem, pristupamo prošlosti i zlu i spominjemo ga se očišćenim pamćenjem. Praštanjem i traženjem pomirenja izdižemo se iznad zla i ne živimo više po njegovu diktatu. Stoga je redovnike, hodočasnike u Staru Gradišku, pozvao da na ovom hodočašću mole za dar praštanja i milosrđa i tako na najbolji način iskažu poštovanje prema žrtvama totalitarnih sustava, među kojima su i njihova subraća.
Na kraju euharistije Biskup je u ime nazočnih redovnika predvodio „čin predanja Blaženoj Djevici Mariji“. Provincijal je zatim zahvalio domaćinima, posebno Biskupu, za prisutnost i blizinu, za predvođenje bogoslužja i pastirsku riječ u prigodi hodočašća, riječ „podrške, ohrabrenja ‒ da znamo vrednovati ono što nam je Bog dao u našoj Crkvi, u našoj braći“. Zatim je dao riječ fra Frani Šešelji koji je bio osuđen jer je kao vojnik JNA branio istinu o blaženom nadbiskupu Alojziju Stepincu te je poslije tri godine zatvora u Splitu i Lepoglavi bio i dvije godine u zatvoru u Staroj Gradiški (1956. ‒ 1958.). On je govorio o svom uzništvu i iznio svoja sjećanja na fra Petra Turkalja. Svima je darovana brošura Župna crkva sv. Mihaela u Staroj Gradiški. Spomen utamničenim svećenicima u izdanju Požeške biskupije.
Na kraju je Provincijal svima podijelio spomen-sličicu ovog hodočašća s likom fra Petra Turkalja i njegovom molitvom nakon svećeničkog ređenja, koja je nađena u njegovoj ostavštini i koju su svi nazočni na kraju zajedno izmolili: „Isuse polažem prisegu da ću Tebi vjerno služiti do smrti. Daj mi da trpim, da s Tobom nosim teret. Odričem se svih dobara i ugodnosti ovog svijeta. Predajem Ti svoje srce, upali u njemu iskricu svoje ljubavi! Pristajem da Tebe slijedim pod Tvoj križ. Slažem se s Tvojom voljom i primam sve Tvoje trpljenje, kako Ti to želiš. Tvoje trpljenje je lako. Želim teže trpljenje. Isuse, obećajem ti iskreno da ću nositi Križ do smrti, dok ne dovedem ovce do Tvoga prijestolja. Amen.“

Fra Zvonimir Brusač

Otvorite galeriju slika