Provincijski seminar „Crkva i svijet masmedija“





U Samostanu sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu održan je 23. ‒ 24. svibnja 2018. godišnji seminar za trajnu formaciju s temom „Crkva i svijet masmedija“. Sudjelovala su petnaestorica redovnika različitih generacija. Nakon svakog je predavanja bila i prilika za razgovor, pitanja i razjašnjenja.
U prvoj je tematskoj cjelini „Masmediji u Hrvatskoj i Crkva“ prof. dr. sc. Božo Skoko sa zagrebačkoga Fakulteta političkih znanosti održao predavanja „Medijska scena u Hrvatskoj“ i „Imidž Crkve /Crkva u medijima“.
U drugoj je tematskoj cjelini „Crkva i masmediji“ prvo predavanje „Crkveni mediji u Hrvatskoj“ održao dr. sc. Anto Mikić s Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu, a drugo ‒ „Crkva pred izazovom novih medija“ ‒ Davor Trbušić, magistar komunikologije i kroatolog, stručni suradnik u Tiskovnom uredu Zagrebačke nadbiskupije.
U trećoj je tematskoj cjelini „Edukacija za suradnju s medijima“ dr. sc. Igor Kanižaj, profesor s istoga Fakulteta političkih znanosti održao predavanja „Kako pripremiti dobro priopćenje za javnost“ i „Konferencija za novinare“, a dr. sc. Danijel Labaš s Odsjeka za komunikologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu predavanje o vještini i pravilima kvalitetne verbalne i neverbalne komunikacije.
Medijska scena u Hrvatskoj
Govoreći o medijima u Hrvatskoj dr. Božo Skoko je rekao kako istraživanja pokazuju da su najčešće korišteni mediji internet, televizija i radio, dok se čitanost dnevnih novina smanjuje. Tri su glavna područja djelovanja medija: informiranje, edukacija i zabava. S pravom se očekuje da i mediji u Hrvatskoj podjednako odgovore tim zadaćama, osobito javna televizija i radio. Daljnje pozitivne strane medija su prenošenje kulturnog nasljeđa i jačanje identiteta, širenje horizonata, usmjeravanje pozornosti na važno i relevantno, povezivanje ljudi i stvaranje javnosti, zadobivanje pozornosti u javnosti, senzibiliziranje za društvenu solidarnost, ''bistrenje'' ideja i stajališta.
No, treba biti svjestan i njihovih negativnih strana kao što su, između ostalih: manipuliranje činjenicama, stvaranje paralelne stvarnosti, senzacionalizam, površnost, manjak istraživačkog pristupa, komercijalizacija (pritisak oglašivača i vlasnika).
Za budućnost se, kao sredstva za pristup informacijama, predviđa sve veće korištenje pametnih telefona i računala nauštrb televizije i radija te postupno nestajanje tiskanih medija. Za budućnost hrvatskih medija predavač predviđa prelazak na digitalne platforme, polarizaciju na vjerodostojne, komercijalne i šund-medije, jačanje specijaliziranih medija i potrebu nove uloge HRT-a i HINA-e kao vjerodostojnih javnih medijskih servisa. Za nadati se je da će jačati kritička sposobnost korisnika i njihova medijska pismenost te mediji neće moći kreirati i nametati stvarnost.

Imidž Crkve/Crkva u medijima
Objasnivši da je identitet ono što jesmo, što živimo, a imidž slika o nama u očima drugih, dojam koji se ostavlja u javnosti, dr. Skoko je istaknuo da se Crkva treba brinuti o imidžu, o dojmu koji ostavlja u javnosti. No, treba znati da, zbog moći medija i promocije, imidž može biti uljepšan, ali i negativniji od stvarnosti. Vjernici trebaju živjeti svoj vjernički identitet, ali ga i predstavljati drugima. Na oblikovanje imidža Crkve ipak presudno utječe njezin identitet i njezini komunikacijski napori.
Sada i svjetovni mediji govore o vjerskim temama i populariziraju ih i mogu pomoći u evangelizacijiNo, oni, istodobno, incidente rado pretvaraju u afere i kritike te često relativiziraju općeljudske i vjerske vrijednosti.
Crkva se u odnosu s javnošću treba pitati koji su njezini ciljevi, adresati, planovi, poruke i komunikacijski kanali te brine li se da njezina medijska prisutnost bude na profesionalnoj razini. Kao za druge, tako i za Crkvu vrijede preduvjeti za stvaranje dobrog imidža: otvorenost, dostupnost i pristupačnost, komunikativnost, autentičnost, dosljednost i istinoljubivost, svijest o identitetu i svjedočenje identiteta, uz uvažavanje drugih i drugačijih, otvorenost za utemeljenu kritiku te spremnost na promjene.
Crkveni mediji u Hrvatskoj
Dr. Anto Mikić je u svom predavanju pokazao kako je komunikacija u samoj naravi Crkve te je ona od početka koristila postojeće prilike i sredstva i razvijala ih radi širenja evanđeoske poruke (kodeksi, knjige, tisak, novine, radio, televizija, internet, društvene mreže). Razvivši u 19. stoljeću i vlastiti tisak, u 20. stoljeću se pravodobno započinjala koristiti suvremenim i sve utjecajnijim masmedijima, sve do danas.
Na temelju tog izlaganja mogao je dati i jasniju sliku današnjega stanja crkvenih medija u Hrvatskoj. Nakon ustanovljenja Informativne katoličke agencije, Hrvatskoga katoličkog radija i tiskovnih/medijskih ureda u biskupijama pred Crkvom u nas ostaju zadaće boljega korištenja medija i intenzivnije komunikacija s javnošću. U tu je svrhu nedavno osnovana Hrvatska katolička mreža u kojoj su objedinjeni agencija, radio i odjel za nove medije. Komunikacija putem digitalnih platformi i društvenih mreža, u odnosu na tiskane medije, postaje i u nas sve važnija, relevantnija i djelotvornija; ima sve više adresata, posebno među mladima. Osim toga, i od crkvenih se medija očekuje poštivanje suvremenih komunikoloških i profesionalnih standarda, osobito da i ti mediji budu aktualni, dinamični i interesantni, što je u naravi svakoga dobrog medija. S druge strane, razumljivo je da je stanje crkvenih medija također odraz identiteta, života, živosti, unutarnje dinamike i (ne)zalaganja samih vjernika i pojedinih crkvenih institucija.

Crkva pred izazovom novih medija
Magistar Davor Trbušić je svoje predavanje podijelio u tri dijela: 1) Povijest razvoja digitalnih tehnologija u Crkvi, 2) Posebnosti crkvene komunikacije, 3) Digitalna tehnologija u današnjoj praksi.
1. Posljednjih se desetak godina i u Crkvi uvidjelo da digitalna komunikacija, mrežne stranice, korištenje društvenih mreža i odnosi s javnošću moraju biti ozbiljno shvaćeni. Sveti papa Ivan Pavao II. objavio je 1990. poruku „Kršćanska poruka u kompjuterskoj kulturi“ naslućujući da je bila blizu komunikacijska revolucija kojoj smo danas svjedoci. Vatikanska mrežna stranica (www.vatican.va) utemeljena je za Božić 1995. I papa Benedikt XVI. i papa Franjo nastavili su poticati vjernike na korištenje novih medija.
Danas se u jednoj minuti pošalje 150 milijuna e-poruka, 340000 korisnika pristupi društvenoj mreži Twitter, 700000 korisnika društvenoj mreži Facebook, a 2,7 milijuna pristupi Youtubeu, mrežnoj usluzi za razmjenu videozapisa. Pozvani smo da kao Crkva i vjernici sudjelujemo u toj realnosti.

2. Govoreći o posebnostima crkvene komunikacije rekao je da bi svaki svećenik/redovnik morao biti svjestan potrebe takve komunikacije, da je nužna stručna kompetencija crkvenih komunikatora koji se služe novim medijima i da u toj komunikaciji treba imati kreativniji pristup crkvenim temama i sadržajima. U Los Angelesu je naprimjer digitalna komunikacija na razini biskupije povjerena grupi mladih ljudi koji stvaraju videofilmove, fotografije, uređuju mrežnu stranicu i komuniciraju putem društvenih mreža.
Crkvi su za digitalnu komunikaciju potrebni komunikatori s visokim kompetencijama. U pojedinoj ustanovi treba za tu komunikaciju zadužiti jednu osobu. Treba utemeljiti ured za komunikaciju s javnošću. U Crkvi se nikad ne smijemo bojati reći istinu ‒ i kada je riječ o lošim vijestima. Posebno je važno znati kako komunicirati u kriznim situacijama kada se radi o iznenađenju i kad je nužna brza reakcija utemeljena na istini. Novi su mediji omogućili širenje vijesti i slika o događaju odmah nakon događaja, ponekad i za trajanja samog događaja te i reakcija na vijesti mora biti brza, pravodobna.
Katolički mediji trebaju biti kreativniji u obradi tema. Prigovara im se da nisu dovoljno prisutni na društvenim mrežama. U vremenu konvergencije (povezivanja, objedinjavanja) medija, naprimjer na digitalnim platformama, može se reći da katolički mediji zaostaju.
3. Govoreći o animaciji i formaciji župnih medijskih suradnika predavač je izvijestio da im, kao djelatnici nadbiskupijskog tiskovnog ureda, skreću pozornost na prednosti novih medija jer je u Hrvatskoj velika iskoristivost interneta i jer se 95 % mladih služi pametnim telefonima na kojima imaju pristup mrežnim stranicama i društvenim mrežama. No, za tu komunikaciju treba odrediti osobu jer mrežne stranice i društvene mreže ne trpe pasivnost. Ako župnik to ne može sam, treba za tu komunikaciju zadužiti mlade vjernike u koje ima povjerenja. Novi mediji pružaju izvanrednu priliku za evangelizaciju, za otvaranje javnosti, za transparentnost i autentičnost djelovanja. Na živoj mrežnoj stranici očekuje se barem jedna objava dnevno. Nije potrebno da se uvijek radi o vijesti; može se objaviti i kratka poruka, važan dokument i slično. Društvena mreža Twitter izvrsna je za povezivanje s novinarima jer se njom aktualnosti prenose u realnom vremenu. Zagrebačka nadbiskupija ima redizajniranu mrežnu stranicu od 2013. (utemeljena je 2011.), ima svoj račun na Facebooku od 2013., a na Twitteru od 2014. Utemeljena je i posebna mrežna stranica o bl. Alojziju Stepincu. U Nadbiskupiji je situacija danas sljedeća: od 205 župa 104 župe imaju svoju mrežnu stranicu, a 94 župe imaju svoj račun na Facebooku.
Komunikaciju novim digitalnim medijima treba organizirati i planirati. Za nju treba zadužiti osobu koja poznaje te medije i koja će organizirati tim za odnose s javnošću.

*****

Kako napisati dobro priopćenje za javnost?
Na to je pitanje u svom prvom predavanju odgovarao dr. Igor Kanižaj.

1. Motivi za objavljivanje priopćenja

Prije pripreme priopćenja treba znati najvažnije razloge za njegovo objavljivanje, razloge zbog kojih bi sadržaj priopćenja primateljima trebao biti važan i zanimljiv; treba biti svjestan poruka koje se žele poslati javnosti.

2. Preduvjeti za pisanje dobrog priopćenja

Prvi je preduvjet osjećaj za vrijednost, relevantnost vijesti koja se objavljuje. Drugi, imati u vidu da priopćenje ne bude duže od jedne stranice. Treći, da je napisano po novinarskim pravilima: privlačno, interesantno, s naslovom, eventualno međunaslovima; Četvrti, da je napisanoj jednostavnim, razumljivim jezikom, ali tako da se ipak prenese potrebna informacija. Peto, da je napisano jezično i gramatički ispravno; radi toga treba uvijek dati tekst na pregled drugoj osobi.

3. Kada koristiti priopćenje?

Treba ga koristiti za novi događaj, novu aktivnost, novi projekt; kada se imaju nove i relevantne informacije za novinare; kao reakciju na nečiju izjavu; kada se želi izbjeći susret s novinarima; nakon konferencije za novinare.

4. Koje će priopćenje biti objavljeno?

Bit će objavljeno ako je zanimljivo, ako sadrži točne informacije (na to treba osobito paziti), ako se radi o aktualnom događaju i sadržaju, ako dolazi iz provjerenoga, službenog izvora, ako je vizualno dobro prezentirano (prijelom), ako je napisano po pravilima opće i novinarske pismenosti (treba u svakom slučaju sadržavati odgovor na pet novinarskih pitanja: Tko? Što? Gdje? Kada? Kako?), ako je poslano navrijeme, ako je napisano objektivno, bez samohvale.

Konferencija za novinare

U drugom je izlaganju dr. Igor Kanižaj upozorio na što treba paziti pri organizaciji konferencije za novinare. Ona se saziva samo kada se ima što reći javnosti. Na njoj je sva pozornost medija usmjerena na sazivatelje konferencije. Ima smisla samo ako je dobro pripremljena. To, između ostalog, znači da su sazivatelji spremni i na pozitivna i na negativna pitanja novinara. Dobro je za konferenciju pripremiti priopćenje za javnost koje će novinari ponijeti, dodatne materijale i odgovarajuće dokumente, ako je potrebno, te biografije govornika na konferenciji. Nužno je unaprijed odrediti tko će i što govoriti. U govorima se treba držati provjerenih činjenica. Preporuča se da izlaganja govornika ne budu duža od 10 minuta. Dobro je imati moderatora konferencije koji će znati ispravno reagirati na neočekivana pitanja i situacije. Novinari očekuju književan, razumljiv i neprestručan govor sudionika konferencije. Bitno je da se najvažnije informacije iznesu na početku konferencije. Potrebno je pripremiti odgovarajući prostor (za kamere, za veći broj novinara) i tehnički ga opremiti za sve potrebe novinara. Preporuča se upoznavanje i neformalni razgovor s novinarima nakon konferencije radi razvijanja dugoročnih dobrih odnosa.
Pravila javnoga govora
Dr. Danijel Labaš je u svom predavanju između ostalog iznio pravila, obilježja dobroga javnog govora: 1) Vjerodostojnost; pretpostavke su govornikova kompetentnost te sklad njegovih riječi i djelovanja, 2) pozitivan i taktičan ton; treba govoriti direktno, iznijeti stavove, ali taktično i s poštovanjem slušatelja, 3) Jasnoća; najprije samomu govorniku treba biti jasno što želi reći, 4) Logičnost; potrebno je iznijeti dokaze odnosno argumente za ono u što se želi uvjeriti slušatelje; 5) Prilagodba slušateljima; slušatelji su bitni sudionici komunikacije, 6) Racionalno i emocionalno u govoru; govor uključuje i iskustvo govornika i obilježja njegove osobnosti, 7) Govor obuhvaća i neverbalnu komunikaciju; riječi čine ¼ komunikacije; treba misliti i na izravan kontakt sa slušateljima (gledati ih), na dojam, izgled i držanje.

Fra Zvonimir Brusač