Provincijalova Uskrsna čestitika





slika: Zlatko Šulentić, Prepoznaše ga u lomljunju kruha (studija), Samostan sv. Franje Ksaverskoga, Zagreb, Provincija franjevaca trečoredaca glagoljaša (fotografija: Paolo Mofardin).

„Slatka nada uzdiže da se križ lakše nosi!“
fra Petar Turkalj iz trogirskog zatvora (preminuo u Staroj Gradiški 1948.)

Poštovana braćo!
Živeći stvarnost života i vjere s Božjim narodom, gledamo u budućnost koju nam Krist osvjetljuje i čini jasnom: on je život naš i nada naša. Jedino polazeći od Krista otkrivamo da naš svakodnevni život, rad i žrtva imaju svoju duboku vrijednost i smisao.
Fra Petrova nada, dok je živio slobodno, kao i ona u zatvorskim patnjama, bila je i ostala ista – nada u Krista raspetoga, umrlog i uskrslog. Krist, kao fra Petru, daje i nama danas sigurnost, pozivajući da ga slijedimo u poniznosti i iskrenosti. Nije li to put našega obraćenja, ali i poziv da shvatimo kako, ne bude li Bog u našem životu na prvom mjestu, možemo biti izgubljeni, opterećeni, zarobljeni i razočarani? Onaj tko je usmjeren samo na sebe, opterećen samim sobom, postaje zarobljenik ovoga svijeta, čovjek s pogledom prema zemlji, a ne prema nebu i prema Kristu uskrslom.
Kao redovnici i svećenici pozvani smo biti navjestitelji radosne vijesti Krista uskrslog, nositelji nade i mira. Temelj i mjerilo svake nade je vjera u uskrslog Gospodina, a zajedništvo s njim oblikuje našu osobnu i zajedničku vjeru u služenju Bogu i ljudima. Ona osvjetljuje ne samo naš život i poziv, nego i poslanje koje trebamo izvršiti, živeći i suosjećajući sa stvarnostima ljudi našega vremena i s okolnostima društvenoga i političkog života u kojima se nalazimo.
Uskrsne radosti nema bez nade i susreta s Uskrslim koji nam otkriva sve tajne ljudskih stvarnosti i kako u njima trebamo prepoznati Božju prisutnost u hodu prema vlastitom uskrsnuću. Bog nam ide u susret, gleda realnost našeg života i u nju unosi sebe, pridružuje se našem životnom hodu, otkrivajući nam svu istinu o sebi, nama i svijetu. To iskustvo uvodi nas duboko u tajnu života i Kristove blizine. To je sadržaj koji smo upoznali. Očekujemo da ga ljudi po našem učenju otkriju i prihvate svojim životom i vjerom te postanu autentični vjernici i vjerodostojni Kristovi svjedoci.
Uskrsnuće nam otkriva Božju snagu i svemoć koja nas poziva da nikad ne gubimo nadu i da uvijek budemo ustrajni nositelji radosti i mira, koji izvire iz objave Krista uskrsloga. To je ono što svi vjernici očekuju od nas, dok im dijelimo svete sakramente, dok pohađamo starije i bolesne, dok ispraćamo njihove drage pokojne, dok nas traže za razgovor ili slušaju naše homilije, dok traže koricu kruha i fratra vedra duha, dok slušaju naše kateheze… Uskrs nas ohrabruje i pokazuje prisutnost Božjeg svjetla i blizine u našem životu i u životu svake osobe koja traži i treba njegovo svjetlo i nadu. Krist nam poručuje da nakon teškoćâ i kušnji, nakon patnje i noći u Getsemanskom vrtu, nakon Golgote, dolazi uskrsnuće i nastaje novi život.
Poštovana braćo, dok zajedno slavimo uskrslog Gospodina i vjernicima u homilijama naviještamo nadu Kristova Uskrsnuća, molimo za osobno obraćenje i obnovu nas samih, Provincije, Božjega naroda i društva.
Spoznati da je ljepota života u onom što nam Krist otkriva otajstvom svoje Muke, Smrti i Uskrsnuća, znači biti trajno prožet radošću i obraćenjem te zahvalnošću za sve što činimo kako bi ljudi još više upoznali Boga i živjeli za konačni susret s uskrslim Spasiteljem.
Neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs!

Fra Ivo Martinović, provincijal