Viceprovincija Gospe Šri Lanke







Na putu za Kinu 1868. don Luigi Piccinelli zaustavio se na Ceylonu (danas Šri Lanka) isusreo se s msgrom Hilaryjem Sillanijem, apostolskim vikarom u Colombu. Don Luigi mu je ispripovijedio kako se zavjetovao da će postati misionar u Kini. Biskup Sillani mu je odgovorio: “Dragi moj Piccinelli, Kina u koju si se zaputio nalazi se ovdje”.

Novi misionar inspirirao je trojicu mladića da život posvete Bogu. Godine 1877. don Luigi se priključio trojici mladića u Maggoni, gdje su provodili život u molitvi i brizi za napuštenu djecu. Godine 1884. Vratio se u Italiju povjerivši malu zajednicu apostolskom vikaru, biskupu Christopheru Bonjeanu koji je, na temelju prve zajednice osnovao kongregaciju domorodačke braće sv. Vinka Paulskog, prvu redovničku zajednicu čiji su članovi bili pripadnici domaćeg stanovništva. Za poglavara kongregacije postavio je jednog člana Družbe oblata Bezgrešne Djevice Marije.

Slijedeći biskup Colomba prebacio je djecu iz dijecezanskog sirotišta u Dom Sv. Vinka u Maggoni i ravnatelja Doma postavio braći za poglavara. Osim poduke u školi braća su se brinula za djecu 24 sata dnevno. Prevelika zauzetost nije dakako pogodovala rastu njihova duhovnog i bratskog života.

Kako je rastao broj zvanja braća su počela poučavati i u državnim školama i na učiteljskom koledžu u Maggoni. Godine 1903. braća su svoj apostolat podučavanja i brige za napuštenu djecu proširili i na druge radove. To međutim što su im za poglavare uvijek bili postavljani oblati Bezgrešne nije pomagalo razvoju njihovog franjevačkog identiteta niti ih je pripremalo za samostalno vođenje kongregacije. Braća su osjećala potrebu povezivanja s franjevačkim zajednicama. Godine 1910. zatražili su duhovnu afilijaciju s Trećim samostanskim redom sv. Franje.

Neprestano odbijanje biskupa u Colombu da jednoga od braće imenuje za poglavara poticalo je sve vise želju za sjedinjenjem s nekim srodnim Redom. Godine 1924. brat John Burkman pošao je u Rim. Uz pomoć pronuncija Edwarda Munija uspio se sastati sa našim generalom o. Arnalodm Rigom. Otac Arnaldo je bio za tu ideju, ali biskup u Colombu još uvijek nije htio dati svoju privolu. Pronuncij je 1929. Ipak uspio nagovoriti nadbiskupa Petera Marquea da braći dade autonomiju. Na svom prvom kapitulu braća su izabrala brata Marcelina za svog “generalnog” poglavara i usvojila nove konstitucije. Na kapitulu 1978. godine odobreno je sjedinjenje sa Trećim samostanskim redom sv. Franje. Brat Thomas Tissera, poglavar kongregacije pripremio je administrativnu proceduru s tadašnjim našim generalom o. Rolandom Faleyem te je ova zajednica 1982. godine sjedinjena s Redom.

Glavne su djelatnosti Vicepovincije i danas odgoj, briga za siročad te pastoralni rad na župama. Njihova povijest je priča o izdržljivosti u mnogim poteškoćama i prekrasno svjedočanstvo milosrđa i zalaganja za najmanje, u duhu tradicije franjevaca trećoredaca.

Za daljnje informacije:
Franciscans T.O.R.
Bolawalana
Negombo
Sri Lanka