Osamdeset godina djelovanja franjevaca trećoredaca u Ogulinu





Ovogodišnja je svetkovina Isusa Krista Kralja svega stvorenja, 26. studenog 2017., u istoimenoj kapeli samostana franjevaca trećoredaca u Ogulinu bila obilježena spomenom na osamdeset godina prisutnosti i djelovanja franjevaca trećoredaca u tom gradu i okolici. Euharistijskom slavlju, u kojem je sudjelovalo mnogo vjernika, predsjedao je provincijal fra Ivo Martinović, a koncelebrirali su fra Petar Grubišić, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Ogulinu, vlč. Josip Štefančić, župnik Župe Sv. Križa u Ogulinu, vlč. Petar Šporčić, župnik u Josipdolu te braća iz Provincije: fra Tomislav Kero, fra Rafael Lukarić, fra Joso Živković i fra Anto Garić. Pop Ante Luketić, župnik u Oštarijama, bio je na raspolaganju za sakrament pomirenja. Posluživali su đakon fra Dario Mican i postulant Nikola Luketić, rodom iz Ogulina. Svirao je maestro Josip Magdić, rodom iz Ogulina.


U uvodu je Provincijal govorio o početcima djelovanja franjevaca trećoredaca u Ogulinu. Prva braća bili su o. Josip Dujmović, gvardijan i o. Pavao Badurina. Oni su u Ogulin došli u rujnu 1937. na poziv tadašnjeg župnika prečasnog Dragutina Kukalja. Samostan i prvu samostansku kapelicu, posvećenu Kristu Kralju, blagoslovio je župnik Kukalj 14. listopada iste godine. Sadašnju kapelicu, nastalu preuređenjem gospodarske zgrade, blagoslovio je senjsko-modruški biskup dr. Viktor Burić 19. rujna 1938.


Župnik Kukalj povjerio je fratrima brigu za Katoličku mladež, Katoličku akciju i križare te druge aktivnosti. Osim toga braća su pomagala u okolnim župama – Oštarijama, Josipdolu, Plaškom, Saborskom, Gospiću, Vrbovskom, Ravnoj Gori i Delnicama – i u drugim mjestima današnje Gospićko-senjske biskupije odnosno Ličko-senjske županije. Fratri su vodili i bili duhovnici sljedećih društava: Hrvatska katolička žena, Djevojačko društvo, Počasna straža Srca Isusova. Od 1941. do 1944. fratri vodili su ogulinski đački konvikt. Godine 1941. pri samostanu je osnovano bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda koje i danas postoji i djeluje. Početkom pedesetih godina braća naše Provincije preuzimaju pastoralni rad u Župi Tounj i u Kamenici. U vrijeme Domovinskog rata bili su na raspolaganju prognanicima i izbjeglicama na Bjelolasici. Tijekom dugog razdoblja prisutnosti i djelovanja bili su, uz rad u samostanu i kapelici, bolnički kapelani, ispovjednici i duhovnici časnih sestara milosrdnica, vjeroučitelji u školama i vojni kapelani.