O SVETKOVINI SVETE ANE I SVETIŠTU U BISTRINCIMA - fra Petar Runje





O SVETKOVINI SVETE ANE I SVETIŠTU U BISTRINCIMA*

I.    Uvod

Vjernici rado idu na hodočašća. Rado se okupljaju na istaknute svetkovine, rado prisustvuju pobožnostima na kojima se nešto događa. Aktivno sudjeluju u blagoslovu grla, pepeljenju, blagoslovu djece, u procesijama kao i u raznim drugim pobožnostima. Vjernici rado posjećuju svetišta. Takovo je svetište gdje se obavlja pobožnost križnoga puta, (hoda se za križem) je sveti Ksaver u Zagrebu. U Splitu je poznato slavljenje blagdana sv. Josipa. Na Školjiću se rado slavi blagdan sv. Roka. U Krku se posebno svečano slavi blagdan sv. Antuna Padovanskoga, a blagdan sv. Marije Magdalene na Portu. Svi ovi blagdani imaju šire značenje, okupljaju se vjernici sa šireg područja, ne samo lokalno pučanstvo.
Neki blagdani i slavljenja pa i svetišta s vremenom su izgubila značenje i pomalo se gase. Tako za Glavotok piše fra Petar Lubina: „Gospa Glavotočka nekad je okupljala cijeli otok... Na Glavotoku je bilo svečano i za Porcijunkulu, Veliku Gospu i Bezgrešno Začeće. Danas je svečanije jedino na Porcijunkulu, a crkva je ostala gotovo bez ikakve važnosti.“  I Porciunkulsko proštenje, nekoć u svim našim samostanskim crkvama svečano se slavilo. Danas kao da sve više blijedi i isčezava.
Nije lako opravdati ili dokazati, dati povijesne argumente o postanku pojedinih svetišta i potvrdit njihovu autentičnost.
Sastavni dio pobožnosti i slavljenja blagdana je i nabavljanje svetih predmeta, sličica, kipova, svijeća, krunica i slično. Taj dan okupe se i mali prodavači kao i kulinari koji svojim ponudama potiču blagdansko raspoloženje. Sav taj vanjski dekor utječe na vjernike i na pobožnost pa ga je potrebno prema mogućnostima i pravilno usmjeravati, na dobro vjernika. Čovjek živi od uspomena i doživljaja hodočašća i svih drugih pozitivnih utjecaja i sadržaja koje vjernik osjeti i doživi.


II.    Slavljenje sv. Ane (Protoevanđelje sv. Jakova - Apokrifna književnost)

Od kraja drugoga stoljeća vjeruje se da su roditelji Blažene Djevice Marije sveti Joakim i sveta Ana. O svetim Joakimu i Ani nema spomena u Svetome pismu, niti u suvremenim izvorima. To uvjerenje da su Joakim i Ana roditelji Blažene Djevice Marije temelji se na apokrifnim izvorima; u prvome redu na takozvanom Protoevanđelju svetog Jakova. Taj apokrif sastavio je neki nepoznati kršćanin u II. stoljeću, na grčkome jeziku. Sačuvan je u mnogim kodeksima srednjega vijeka i u različitim inačicama i dopunama. Razumljivo, to je apokrif koji Crkva nije priznala kao autentični spis Svetoga pisma. Crkva je, međutim, dio sadržaja usvojila i nastavila poštovati. Taj apokrif, kako piše pokojni profesor Štefanić, najkasnije do XII. stoljeća preveden je na staroslavenski jezik. U hrvatskoglagoljskoj literaturi sačuvan je djelomično. Uvodni dio Protoevanđelja sv. Jakova, dio koji govori o rođenju Bl. Djevice Marije, nalazi se u glagoljskome rukopisnom brevijaru Metropolitane, MR 161 iz 1442. godine. Nalazi se i u tiskanom Baromićevom brevijaru iz 1493. godine, za blagdan Bezgrešnoga Začeća. Drugi odlomak, o rođenju Isusovu, nalazi se u dva glagoljska kodeksa: Ljubljanskome brevijaru i u Brevijaru Britanskoga muzeja iz 15. stoljeća. Štefanić također piše: «Tekstova po sadržaju srodnih Protoevanđelju nalazimo još i u drugim glagoljskim rukopisima».  Ova dva odlomka Štefanić je i objavio. Tekst prvoga dijela apokrifa Protoevanđelja donosim u skraćenom obliku. Prema popisu dvanaest plemena Izraelovih bijaše i Joakim veoma bogat čovjek, pristupa da prinese žrtvu Gospodinu. Najednom istupi pred njega Ruben i reče mu: Ne pristoji se da ti prinosiš žrtvu jer si bez poroda u Izraelu. Na to se Joakim veoma ražalosti i ne javivši se svojoj ženi Ani ode u pustinju čineći pokoru kroz četrdeset dana i četrdeset noći. Molitva mu je bila hrana i piće. I njegova žena Ana obuče se u odjeću dvostruke žalosti i dvostruke suze lijevaše i oplakivaše: „Plaču vdovstva moj ego i plaču beščedija mojego“. Oplakivala je udovištvo (nestao muž!) i neplodnost svoju. Došavši veliki blagdan posjeti je Judita, njezina sluškinja i reče joj: Dokle ćeš mučiti dušu svoju, evo došao je veliki blagdan, obuci se u radost i evo odjeni carsko (svečano) odijelo. Ana odgovori: odstupi od mene ne želim biti sudionica tvoje slabosti. Judita joj reče: „Zašto i dokle ćeš mučiti dušu svoju?“ Na to Ana digne se i „oblče se v rizi svoje bračnije“. Ana se o devetoj uri diže i pod lovorom uputi Gospodinu svoje žarke molitve proseći za plodnost. I u to anđeo se Gospodnji javi i reče: „Ano, Ano usliša Bog molitav tvoju i se počneši i rodiši i vzglagoljet se seme tvoje po vsejvselenej.“ I pokazaše se dva vjesnika i najaviše da joj dolazi muž. 
Ana je rodila dijete, Blaženu Djevicu Mariju. Cijeli apokrif je literarno i sadržajno veoma nadahnut i s pravom se nalazi u sklopu pisane baštine hrvatske srednjovjekovne književnosti.


III.    Postanak Svetišta u Bistrincima

Čašćenje svetoga Joakima nije nikada bilo popularno, ali kult sv. Ane posebno je prisutan na europskome sjeveru. Čašćenju svete Ane dao je veliki zamah Ivan Trithemius, djelom tiskanim pod naslovom: Tractatus de laudibus sanctissimae Annae, Mainz, 1494. godine. Ističu se njezini štovatelji: žene koje žele porod, žene u blagoslovljenomu stanju i majke općenito. U Njemačkoj su je štovali naročito zlatari, rezbari drveta i ebanovine te rudari.  Često se prikazuje u umjetnosti, osobito u vrijeme renesanse. Poznatiji prizori u umjetnosti su Susret kod zlatnih vrata i Prikazanje Marijino u hramu. Jedan od najčešćih prizora je prikaz s knjigom kako sjedi i poučava malu Mariju. 
Pred nešto više od dvije stotine godina nastalo je proštenište sv. Ane u Bistrincima, nekoć filijala župe Valpovo, danas filijala župe Belišće. Proštenište je nastalo uz mali poklonac sv. Ane s desne strane Drave. Poklonac sv. Ane nastao je, prema predaji, kada je slika sv. Ane, na željeznoj podlozi, 1797. godine doplivala Dravom i zaustavila se pokraj Bistrinaca. Uz poklonac je iskopan zdenac gdje se hodočasnici i vjernici dolaze pomoliti, a na zdenac hodočasnici dolaze umiti se i osvježiti čudesnom vodom.
Poklonac je kroz više od dvije stotine godina privlačio hodočasnike iz župe Valpovo, okolnih župa do Miholjca i župa preko Drave iz Mađarske. Zagovoru sv. Ane pripisuju se razne dobivene milosti i uslišanja.
Prigodom dvjestote godišnjice (1997.) u neposrednoj blizini poklonca napravljena je skromna crkvica sa sakristijom i vrlo praktičnim ispovjedaonicama u sklopu crkvice.
Od župne crkve i samostana u Belišću, pod koju spada filijala Bistrinci, proštenište sv. Ane udaljeno je četiri kilometra. U Bistrincima se svake nedjelje slavi sveta misa, a povremeno i u svetištu sv. Ane.

IV.    Ovogodišnje slavlje (proštenje) u Bistrincima

U srpnju ove godine predvodio sam trodnevnicu i propovijedao u Proštenišu sv. Ane u Bistrincima. Ugodno sam se iznenadio lijepo i skladno uređenom novom samostanu u Belišću. U Belišće sam došao 22. srpnja i ostao do 27. srpnja. Veći dio ceste od Belišća do Prošteništa je asfaltiran. Između ceste i Drave nalaze se skladne vikendice i lijepo uređeni vrtovi.
Predvodio sam svetu misu sva tri dana trodnevnice i na sam blagdan u subotu 26. srpnja ujutro. Sva tri dana padala je obilna kiša. Prvi dan trodnevnice vjernici su izvan kapliece koristili kišobrane. Drugi dan trodnevnice otac Josip uz pomoć župljana s obe strane predvorja pred kapelicom rastegnuo je šatorska krila, tako da su vjernici bili zaštićeni od kiše. Pjevanje i sudjelovanje vjernika bilo je na visini i s pobožnošću su sudjelovali. Za trodnevnicu sam pripremio kratke propovijedi
Prvi dan: Ane, žene u sv. Pismu. (Vjernice)
Drugi dan: Žene se zavjetuju Gospodinu u svetom Pismu. (Moliteljice)
Treći dan: Žena u obitelji u svetom pismu. (Suradnice)
Na sam dan: Uloga žene u suvremenom svijetu
To sam planirao govoriti, možda je bilo i malih zamjena zadnji dan trodnevnice, spomenuo sam (vjerujem) apokrifni tekst pisan latinicom o svetoj Ani, koji se čuva u Rabu iz polovice 16. stoljeća. I ovdje ću ga ukratko opisati i predstaviti. Večernju svetu misu na blagdan sv. Ane predvodio je i propovijedao velečasni fra Zlatko Špehar, gvardijan u Vukovaru.

V.    Rapski apokrif o svetoj Ani

Prikazujem ga nešto opširnije nego sam ga spomenuo u Bistrincima na Proštenju sv. Ane. Možda ovaj tekst netko prouči i obradi i poveže sa svetištem u Bistrincima!
Pred dvadeset i pet godina pripremao se simpozij o Rabu na koji me pozvao priređivač. Temu sam imao: Veze Like (unutrašnjosti) i Raba u srednjem vijeku. Prije simpozija išao sam na Rab prelistavati i tražiti nešto arhivskoga materijala za zadani mi naslov. Dan prije odlaska na Rab spomenuo sam sestri Ljudeviti Šonje da idem na Rab, a ona me odmah zamolila da joj ponesem jedan paket sestrama sv. Antuna u Rabu. Rado sam to prihvatio, jer mi je ionako bila namjera posjetiti taj samostan, koji je jedan od rijetkih samostana franjevki trećoredica iz srednjega vijeka, koji je ostao do danas. Jedna od suosnivačica i članica toga samostana, u drugoj polovici 15. stoljeća, bila je plemenita časna sestra Magdalena Budrišić od roda Zirovih iz Like.
Iz Zadra sam krenuo brodom u pola noći i stigao sam oko četiri ujutro na Rab. Prvi put u Rabu. Jesensko vrijeme, kišilo je. Stisnuo sam se uz jedan volat i čekao svanuće. Pozvonio sam na vrata samostana oko pola sedam. Ostavio paket i obećao navratiti kod sestara sljedećih dana. Odsjeo sam kod fratara na Kamporu. Nakon dva-tri dana posjetio sam sestre i zamolio da mi pokažu svoj arhiv. Želio sam znati imaju li što arhivskoga materijala iz srednjega vijeka. U to vrijeme pripremao sam kraći članak o Magdaleni Budrišić koja je živjela u rapskome samostanu, a bila je uključena (1502. g.) i u sudski proces što su ga franjevci trećoredci vodili s opservantima u svezi s nadležnošću nad franjevačkim trećoredicama. Magdalena je bila na strani opservanata. Proces je rješavao pitanje tko ima pravo vizitirati trećoredske samostane: franjevci od opsluženja ili franjevci trećoredci. Proces su izgubili franjevci trećodredci. Zadarske trećoredice bile su na strani trećoredaca, a rapske na strani opservanata.
Nakon nekoga vremena sestre su me povele na prvi kat i pokazale arhiv. Nasreću, naletio sam i na značajan tekst, za koji se, od Drugoga svjetskoga rata, u literaturi navodi da je zagubljen. Radi se o tzv. Rapskoj pjesmarici u kojoj se nalazi Gospin plač i desetak pjesama od kojih se neke pripisuju i Marku Maruliću. Pop Vinko Premuda je najavio da će objaviti Plač. Za vrijeme rata nije objavljen. Godine 1944. umire u Puntu Premuda, a originalni tekst više nije bio dostupan, smatralo se da je i potpuno nestao.
Fotokopirao sam tekst i predao profesoru Juliju Derossiju koji ga je i objavio i popratio opširnom radom.  Iza teksta Gospina plača nastavlja se nekoliko pjesama i veoma kratki tekst o svetoj Ani, majci Blažene Djevice Marije. Tekst sam tada prepisao u originalnoj grafiji. Uz dio teksta u originalnoj grafiji ovdje donosim kako ga je prepisao pop Vinko Premuda. Taj vjerno prepisani tekst pronašao je u Premudinoj ostavštini na Košljunu, i objavio ga 1950. godine, pokojni Vjekoslav Štefanić.
Donosim Premudin objavljeni tekst od Štefanića:
Sveta Ana imala je jednu sestru, koj biše ime Izmerija. Ova Izmerija ima jednu hćer, a to jest svetu Elizabetu, ka bi žena svetoga Zakarije. Ka Elizabeta ima jednoga sin, a to jest Ivana Krstitelja. Sveta Ana, sestra Izmerije, imala je tri muži. Najprvi jest bil Joakim sveti, s kim jest imala jednu hćer,a to jest slavna diva Marija, majka Isukrstova. Umrsi Joakim, vaze drugoga muža imenom Kleofa brata svetoga Osiba od Abarimatije grada, a to jest oni Osip, koji sprosi od Pilata tilo Isukrstovo i klade ga u svoj grob. Sveta Ana ima s Kleofom, drugim mužem, jednu hćer imenom Marija, ka bi žena Alfeova. Ta Marija porodi četiri sini, a to jest Jakof i Jozef pravadni, ki se zove pridipkom Bersabas, i Šimun i Juda pridepkom (!) Tadej. Umrši Kleofa sveta Ana vaze tretoga muža imenom Salome, s kim ima jednu hćer imenom Marija, ka bi žena Zebedeja. Ta Marija porodi dva sina, a to jest Jakof veli i Ivan vanjelista, drazi učenik Isusov, komu priporuči majku svoju.

Dio prijepisa iz originala, napravljen pred dvadeset i pet godina na Rabu:
Sfueta Ana ijmalaije ijednu sestru choij bise ijme Ijzmeria. Ona Izmeria ima ijednu hchier a to ijest sfuetu Elizabetu cha bij zena sfuetoga Zacarie cha Elisabeta ijmma ijednoga sina a to ijest ijvana charstitegla. Sveta Ana sestra Ijzmarie ijmalagie tri muzi naij parvi iest bil ijoachim sfueti schim iest imala ijednu hchier ato ijest slauna diva Maria maicha ijsucharstova. Umarsi Ijoachim vaze drugoga muza ijmeno(m) Cleofa brata suetoga Osiba od abarimatie grada...

Zanimljiv je prikaz rodoslovlja, kako ga donosi rapski apokrifni tekst. Najprije je neobično da je sveta Ana dva puta ostala udovica i udavala se. Sa svakim je mužem imala po kćer – i sve su se zvale Marija. Zanimljivo je i to da je Izmeria, sestra svete Ane, imala kćer svetu Elizabetu koja je sa Zaharijom imala sina - svetoga Ivana Krstitelja.
Petorica apostola imaju blisku rodbinsku vezu s Blaženom Djevicom Marijom. Na istoku je bio običaj da se bratom oslovljavaju bratići i sestrične sve do trećega koljena. Nije li upravo i povod ovoga rodoslovnoga stabla da se opravdaju riječi svetoga evanđelja: „Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore. Tomu koji mu to javi on odgovori: Tko je majka moja, tko li braća moja? I pruži ruku prema učenicima: Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.“ (Mt 12,46)
Iz Ivanova izvještaja izbija sva toplina i prisnost kako donosi: „Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: Ženo! Evo ti sina!, zatim reče učeniku: Evo ti majke! I od toga časa uze je učenik k sebi.“ (Iv 19,25-27)
Blažena Djevica Marija ide u posjet rodici - svetoj Elizabeti. Elizabeta je kćer Izmerije, tete Blažene Djevice Marije. Mnoge pojedinosti vrijedne su pažnje u ovomu priloženome tekstu. Pokojni Branko Fučić uočava vrijednu pojedinost koja se odnosi na ovaj rapski apokrif kada piše o svetom Joakimu i svetoj Ani te za svetu Anu veli: „Katkada poučava sve svoje tri apokrifne kćeri.“  Ana ima tri Marije, tri kćerke. Apostoli, učenici Gospodinovi su tako bliski i prirodni u odnosu prema Učitelju i Gospodinu i Majci njegovoj i majci našoj…
Hrvatska srednjovjekovna književnost cvjetala je u duhovnim evanđeoskim sadržajima. Glagoljaška baština još čeka na proučavatelje Božje riječi utisnute u hrvatske duhovne i kulturne sadržaje.

fra Petar Runje