Naše poslanje i djelovanje







Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša

 NAŠE POSLANJE I DJELOVANJE

Sadašnje stanje i perspektive

 
Zagreb, 2013.


Kratice

AG Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve Ad gentes
SG Generalni statut Trećega samostanskog reda svetoga Franje
LG Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium
OFS Franjevački svjetovni red
PC Dekret o prilagođenoj obnovi redovničkoga života Perfectae caritatis
PO Dekret o službi i životu prezbitera Presbyterorum ordinis
Prav. TOR Pravilo i život braće i sestara Trećega samostanskog reda svetoga Franje
1PVJ Prvo pismo vjernicima
2PVJ Drugo pismo vjernicima
SP Statut Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša
Ust. TOR Ustanove Trećega samostanskog reda svetoga Franje
VC Apostolska pobudnica o posvećenom životu i njegovu poslanju
u Crkvi i svijetu Vita consecrata
VFC Bratski život u zajednici (Vita fraterna in comunità)

 Uvod

Povod i poticaj ovomu dokumentu su Smjernice za rad braće u župama koje je za svoj rad priredila Provincija Bezgrješnog začeća u Španjolskoj.
Provincijski kapitul donio je 2009. odluku da Povjerenstvo za apostolat i pastoralni rad izradi sličan dokument za našu Provinciju. Poslije je za tu zadaću imenovano posebno povjerenstvo u kojem su bili fra Miroslav Barun, koordinator za apostolat i pastoralni rad, fra Zvonimir Brusač, koordinator za trajnu formaciju i redovničku duhovnost te fra Antun Badurina, fra Nikola Barun i fra Branko Lovrić. U jesen 2009. i u proljeće 2010. održani su regionalni bratski susreti o toj temi, a na njima se posebno isticalo da se takve smjernice ne ograniče samo na župni pastoralni rad, već da zahvate cjelinu provincijskih djelatnosti. Istaknuta je i želja da jedan takav dokument ne bude pisan kao obvezujući, nego da bude panoramski i, koliko je moguće, na crti našeg identiteta.
Uzimajući u obzir sugestije i prijedloge braće, priređen je ovaj tekst u kojem se nastojalo sažeto skicirati ono što jesmo kao redovnička zajednica, kako djelujemo u Crkvi i narodu i čemu težimo. Drugim riječima, željeli smo sebi i onima koji ulaze u zajednicu posvijestiti, a svima drugima obznaniti, što radimo kao redovnička zajednica (sadašnje djelovanje) i što otkrivamo i zapažamo kao poticaje za budućnost. Konačni tekst usvojio je provincijski kapitul 2013.

 

 

I. Polazišta našega poslanja


A) Poslanje redovnika u poslanju Crkve

1. Crkva po redovnicima «vjernicima i nevjernicima iz dana u dan bolje pokazuje Krista, dok na gori razmatra ili mnoštvu kraljevstvo Božje naviješta, dok bolesne i ranjene ozdravlja, a grješnike na bolji život obraća, ili dok djecu blagoslivlje i svima čini dobro, uvijek poslušan volji Oca koji ga je poslao» (LG 46; usp. Ust. TOR 118).

2. Redovnik je u poslanju već po samome svom posvećenju (usp. VC 72). Apostolska djelatnost treba uvijek izvirati iz najdublje sjedinjenosti s Bogom i tu sjedinjenost jačati i promicati (usp. kan. 675 § 2.). «Vjerno življenje evanđelja je istinsko sredstvo evangelizacije. Franjo je učio da Krista 'rađamo po svetom djelovanju koje treba da drugima svijetli dobrim primjerom' (1PVj 10)». (Ust. TOR 123). «Naš apostolat temeljno i prvotno jest naš redovnički život, po kojemu naviještamo kraljevstvo Božje» (SP 38).

3. Redovnička zajednica čini vidljivim zajedništvo koje utemeljuje Crkvu te je ujedno proroštvo jedinstva kojemu Crkva teži kao svomu konačnom cilju (usp. VFC 10). Kao što je Duh Sveti pomazao Crkvu da je pošalje evangelizirati svijet tako je svaka redovnička zajednica po svojoj naravi apostolska. Zajedništvo i poslanje međusobno se prožimaju tako da zajedništvo istodobno predstavlja izvor i plod poslanja (usp. Isto, 58). Stoga je bratski život jednako važan kao i apostolsko djelovanje i sastavni je dio našega evanđeoskog svjedočenja» (usp. Isto, 55; Ust. TOR 124).

4. Apostolska i dobrotvorna djelatnost redovnika «pripada samoj naravi redovničkog života jer im je to njihovo sveto služenje i djelo ljubavi povjerila sama Crkva da ga u njezino ime izvršuju. Stoga cjelokupni redovnički život članova treba biti prožet apostolskim duhom a sva apostolska djelatnost oblikovana redovničkim duhom» (PC 8; usp. kan. 675 § 1.), karizmom vlastite redovničke zajednice, njezinom naravi i svrhom (usp. SP 38).

5. U raznovrsnim oblicima redovničkoga života redovnici pokazuju različite vidove Kristova poslanja posvećujući se različitim djelima apostolata (usp. LG 46; AG 18); pojedini redovnici ostvaruju svoje poslanje uključujući se u apostolski plan svoje zajednice (usp. VC 72).
Poglavari i članovi redovničke zajednice dužni su vjerno čuvati vlastito poslanje i apostolsko djelovanje svoje zajednice i razborito ih prilagođivati pazeći na potrebe vremena i mjesta (usp. kan. 677 § 1.).


B) Poslanje franjevaca trećoredaca glagoljaša

6. Uzor braći našega Reda je «sveti Franjo Asiški koji je slijedio gospodina Isusa Krista odabravši evanđeoski put u trajnom obraćenju» (Ust. TOR 2). «Evanđeoski poziv da čine pokoru potiče ih također da se založe u svijetu i da odgovore na potrebe ovoga našega svijeta, bilo ljudske, bilo duhovne (Ust. TOR 76).

7. Iz tih naših polazišta razumljivo je da poslanje i djelovanje franjevaca trećoredaca «ima korijene duboko u djelima milosrđa, koja su prvi trećoredci činili odgovarajući na poticaj blaženog Franje pokornicima: 'Činimo plodove dostojne obraćenja' (2PVj 25). Neka braća, po njihovu primjeru, čine djela milosrđa kao osobito svjedočanstvo obraćenja srca» (Ust. TOR 120).

8. Neka stoga braća u izboru apostolskih djelatnosti daju prvenstvo onim oblicima koji u prvi plan stavljaju siromašne i odbačene, ranjene i zalutale (usp. Prav. TOR 30; Ust. TOR 136). Neka budu smjela i otvorena za nove pokušaje i nove oblike djelovanja među siromašnima i potrebitima našega vremena (usp. SG 88).

9. «Redovnički život braće odvijao se u povijesti Provincije uglavnom u osamljenim samostanima ili u neposrednoj blizini manjih naselja. U njima se duh sv. Franje ostvarivao u pokori, djelima milosrđa i molitvi, u bogoslužju na hrvatskocrkvenoslavenskom jeziku i glagoljaškoj pismenosti, u povremenom upravljanju župama, u radu i svojevrsnoj pastoralnoj povezanosti s malim čovjekom» (SP 5). Neka braća nastoje bitna obilježja te duhovnosti i apostolskog djelovanja ostvarivati i danas, u uvjetima našega vremena i kulture.

10. «Na provincijski kapitul spada preispitivati poslanje, ustrojstvo i mogućnosti, duhovni život i apostolsku djelatnost provincije» (Ust. TOR 207 § 2.). Kapitul ima također «ispitivati odgovara li neki oblik apostolata poslanju našega Reda ili ne odgovara» (Isto 138).
«Ministri, osobito provincijski, neka se brinu da se otkrivaju prirodni darovi i posebne sklonosti pojedine braće za apostolat i neka ih usmjeravaju prema toj službi» (SG 85).

C) Naše poslanje i djelovanje
prema odlukama i preporukama provincijskih kapitula 1992. – 2009.

11. Naši provincijski kapituli od 1992. do 2009. godine pokazuju u svom radu i zaključcima neprekinut trud oko vjernosti općim načelima Drugoga vatikanskog koncila o prilagođenoj obnovi redovništva: vraćanje na izvore svakoga kršćanskog života, na izvorni duh Reda, na prepoznavanje poticaja koje u sebi nose «znakovi vremena» (usp. PC 2). To ostaju neizmijenjeni orijentiri i mjerila svih naših nastojanja na području našega osobnog i zajedničkog življenja i na području našega apostolskog djelovanja.

12. Naši posljednji kapituli ustrajno traže obnovu i rekonstrukciju zajedničkoga života – toga trećeg stupa naše karizme (uz trajno obraćenje i djela milosrđa) – prema odredbama i duhu Pravila i Ustanova. Zajedničko slavljenje euharistije, Služba časova, meditacija, mjesečne obnove, godišnje duhovne vježbe, raznovrsni samostanski zborovi, solidarna razdioba dužnosti, skupna rekreacija i dr. oblikuju malo-pomalo duhovni profil svake pojedine samostanske zajednice, njezinu redovničku vjerodostojnost i svjedočki utjecaj u Crkvi i društvu.
Stoga «želimo i danas živjeti u samostanskim zajednicama, pustiti da nas mijenja žar evanđelja i biti sve više oslonac jedni drugima, a svjetlo ljudima oko nas koji traže istinu, razumijevanje i usmjerenje» (Uvod u Odluke i preporuke Provincijskog kapitula 2005.).

13. Želimo opstojati i nastaviti svoje djelovanje jer «kršćanstvo ne može biti umorno» (T. Šagi-Bunić). «Život i povijesno trajanje naše redovničke zajednice u rukama je Božjim, ali nipošto nije bez izravne veze s našom vlastitom vitalnošću» i zalaganjem na području pastorala zvanja (Odluke Provincijskog kapitula 1992.). Stoga i briga za zvanja nije više zadaća samo braće koja su za to određena, već svih članova zajednice. Ustaljenim oblicima rada u pastoralu zvanja valja dodati intenzivniji trud oko osobne i zajedničke molitve Bogu kojemu sve živi da opstanemo i budemo Njemu na slavu. Neodvojivi je dio pastorala zvanja također rad s Franjevačkim svjetovnim redom, Franjevačkom mladeži (Framom) i ostalim zajednicama i pokretima u Crkvi. Suodgovornost vjernika laika, zajedništvo vjernika na temelju krsnoga svećeništva i naša otvorenost i suradnja s vjernicima laicima također bude nadu u nova zvanja za našu redovničku zajednicu. (usp. Odluke i preporuke provincijskih kapitula 1992., 1997., 2001.).

14. «Vjernost evanđeoskom obraćenju koje se očituje u molitvi, siromaštvu, poniznosti i služenju ljudima» ostaje temelj naše karizme (Uvod u Odluke i preporuke Provincijskog kapitula 2005.). Osim osobnih i zajedničkih obraćeničkih čina (npr. pokornički zborovi), od samih se početaka njegovalo slavljenje sakramenta pokore ili pomirenja, tj. «svjedočenje Božjeg milosrđa» i raspoloživost braće za strpljivo primanje i slušanje vjernika u njihovim raznolikim, prvenstveno duhovnim, poteškoćama i potrebama (usp. Preporuka 1. za područje «Apostolata i pastoralnog rada» na Provincijskom kapitulu 2005.)

15. «Djela milosrđa s posebnom skrbi za siromahe» (Ust. TOR 2) trajan su izazov za osuvremenjivanje apostolata naših prethodnika koji su se žrtvovali sve do davanja života za bolesne i ugrožene (hospiciji, lazareti, galije, zamjenska hodočašća…).
Sve bolja organiziranost karitativne djelatnosti samostana i župa, pružanje kršćanske potpore starima i nemoćnima u našoj Kući sv. Franje u Odri, liturgijsko-pastoralna pripomoć u bolnicama i domovima za starije i nemoćne, bratsko susretanje prosjaka i potrebitih oko naših kuća i blizina sa zapostavljenima našega vremena putokazi su novim oblicima djelovanja koje se nadahnjuje dosjetljivom ljubavlju i solidarnošću. (usp. Uvod u Odluke i preporuke Provincijskog kapitula 2005.)

16. Najveći znak vremena našega naraštaja je «uspostava samostalne hrvatske države i novi društveni odnosi u njoj» koji nas «obvezuju da uz naslijeđeni pastoral poduzimamo i sasvim nove oblike djelovanja» (Odluke Provincijskog kapitula 1992.). Novostečena sloboda i nesmetani pristup u sve slojeve društva pozivaju na stvaralaštvo u «novoj evangelizaciji» i vjerskoj pouci (vjeronauk u školama), otvaraju mogućnosti pastoralnoga djelovanja u zdravstvu, vojsci, policiji, zatvorima, staračkim domovima, društvenim medijima itd., potiču na tješnju suradnju s laicima i na dijalog s kulturom hrvatskoga naroda i sa sadašnjim težnjama i potrebama ljudi naše domovine (usp. Odluke i preporuke Provincijskog kapitula 2005.).

 
II. Područja poslanja i oblici djelovanja


A) Služba naviještanja

17. Sveti Franjo je, vođen Duhom da osnaži otajstvo Božje dobrote i ljubavi, išao od mjesta do mjesta i propovijedao evanđelje svakom stvorenju. Uvijek vjerni crkvenom učiteljstvu neka braća vrše službu naviještanja evanđelja i za nju se neprestano pripravljaju razmatranjem Božje riječi i marljivim studijem (usp. Ust. TOR 125–127; SG 79–81).

Propovijedanje

18. «Spasonosnom se riječi pobuđuje vjera u srcu onih koji ne vjeruju, a u srcu vjernika hrani» (PO 4; usp. Rim 10,17). Neka braća nastoje svojom riječju oslonjenom na Sveto pismo ražarivati srca svojih slušatelja kako bi lakše prepoznali uskrsloga Krista u «lomljenju kruha» (usp. Lk 24,32).
Neka «u propovijedanju nastoje slijediti stil svetoga Franje koji je bio prirodan, jednostavan i pučki. Riječi koje navješćuju neka nalaze odjeka u njihovu životu da bi mogli onako učiti kako vjeruju i činiti kako uče» (SG 80).
«Neka nastoje obrađivati pitanja svoga vremena u svjetlu Krista i primjenjivati vječnu istinu evanđelja na konkretne prilike života, pozivajući sve na obraćenje i svetost» (Isto 81).
Neka s pozornošću pripravljaju homiliju kao važan dio slavljenja sakramenata, osobito euharistije (usp. Isto 84).

Pučke misije

19. U prošlosti su se pojedina braća posvećivala propovijedanju na pučkim misijama. Taj oblik apostolskoga djelovanja, koji obuhvaća prvi navještaj, katehezu, produbljivanje vjere i povezivanje Božje riječi s osobnim životom i okolnostima društva, ima i danas svoju vrijednost i snagu.

Kateheza

20. Katehezom prenosimo cjelovit Kristov nauk o kraljevstvu Božjem. Ona se mora temeljiti na Svetom pismu, predaji i liturgiji s ciljem da trajno potiče slušatelje na živu i djelatnu vjeru. Treba obuhvatiti sve uzraste i sve kategorije (usp. LG 14; PO 4).
Neka se braća, gdje god je moguće, uključuju u školski vjeronauk i župnu katehezu i rado posvećuju produbljivanju vjere u katehetskim susretima s različitim skupinama.

Suvremeni mediji komunikacije

21. Isusov nalog «Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju!» (Mk 16,15) može se danas mnogo lakše ostvariti zahvaljujući novoj tehnologiji i medijima koji omogućuju prenošenje poruka i njihovu dostupnost osobama i zajednicama diljem svijeta.
Danas je potrebno, dapače nužno, da se braća u naviještanju evanđelja i širenju i produbljivanju vjerskoga nauka služe tiskanim medijima, filmom, radiom, televizijom, internetom i drugim novim medijima i oblicima komunikacije. Neka se svima omogući osposobljavanje za kreativno i plodonosno korištenje tim sredstvima.


B) Služba sakramenata

22. U slavljenju sakramenata neka se braća brinu za odgovarajuću katehezu tako da oni koji primaju sakramente osjete njihovu preobrazbenu snagu. Neka ih slave tako da vjernike privode punom, svjesnom i djelatnom sudjelovanju (usp. SG 82-83).
Valja posebnu pozornost posvetiti sakramentima kršćanske inicijacije – krstu, potvrdi i euharistiji – osobito u radu s katekumenima i s odraslima i brinuti se za istinsku pripravu na sakrament ženidbe.


C) Služba obnove i pomirenja

Sakrament pomirenja

23. Mi se zovemo i jesmo «braća od pokore», braća od trajnog obraćenja, te sakrament pomirenja ima za nas posebnu važnost. Svjesni poslanja svetoga Franje da popravi Crkvu, neka braća, uvijek svjesna da su i sama na putu obraćenja, budu u službi obraćenja i duhovne obnove vjernika (usp. Ust. TOR 148).
Neka rado budu na raspolaganju za slavljenje sakramenta pomirenja, bilo pojedinačno bilo zajednički, i pođu i onima kojima je potrebno pomirenje, osobito onima koji su prestali živjeti svoje krštenje (usp. SG 97).
Neka promiču duh obraćenja i pokore pripravljanjem pokorničkih i pomirbenih slavlja u našim župama i samostanskim crkvama.

24. Braća se trebaju temeljito pripravljati za pastoral sakramenta pomirenja i trajno obnavljati svoju sposobnost i kompetentnost za tu službu studijem na teološkom, pastoralnom, duhovnom i psihološkom području kako bi u prigodi toga sakramenta mogli biti na raspolaganju i za pastoralno-duhovno savjetovanje svima koji to traže.

25. Pastoral sakramenta pomirenja te pastoralno-duhovno savjetovanje i pomoć središnji su oblici apostolskoga djelovanja u više naših samostana. Neka se to uzima u obzir u formiranju zajednica u tim samostanima.

Duhovne obnove i duhovne vježbe

26. Neka braća rado prihvaćaju vođenje duhovnih obnova u župama i s različitim skupinama vjernika kao što su mladi, odrasli, redovničke zajednice, vjernička društva itd.
Neka se pojedina braća posvete vođenju duhovnih vježbi u redovničkim zajednicama i s različitim skupinama vjernika. Toj braći valja omogućiti prikladnu pripravu i raspoloživost za tu dragocjenu i zahtjevnu službu.


D) Služba slabima i zapostavljenima

27. Po primjeru svetoga Franje koji je njegovao gubavce neka se braća zalažu u službi zapostavljenima u današnjem društvu. Po uzoru na braću iz prvih vremena Reda koja su se posvećivala njezi bolesnika u bolnicama (usp. Ustanove, 142–143) neka rado budu na usluzi i raspolaganju bolesnima i nemoćnima.

28. Gdje je moguće neka preuzmu pastoralnu skrb za korisnike i djelatnike u bolnicama i domovima za starije i nemoćne i s dužnom pozornošću i pripravom slave sakrament bolesničkog pomazanja. Neka Provincija osobito prati i podržava apostolat i djelovanje braće u našem Domu za starije nemoćne osobe «Kuća sv. Franje» u Odri.

29. Braća u gradskim sredinama, posebno ona koja su stručno osposobljena, potiču se na pružanje pastoralne, duhovne i psihološke pomoći ljudima koji se zbog osobnih, obiteljskih i socijalnih okolnosti i teškoća nađu u stanjima krize, tjeskobe i dezorijentiranosti. Neka se pripravljaju i za nove zadaće koje proizlaze iz suvremenoga načina života.


E) Gostoprimstvo

30. «Gostoljublje ne zaboravljajte: po njemu neki, i ne znajući, ugostiše anđele!» (Heb 13,2). Štoviše, ugostiše samoga Krista: «Stranac bijah i primiste me» (Mt 25,35).
Apostolat gostoprimstva danas, u doba kretanja masa ljudi s kraja na kraj globusa, postaje sasvim osobit «znak vremena». Uvjereno i vedro gostoprimstvo bitna je dimenzija franjevačke karizme, franjevačkoga duha.
Neka braća po primjeru svetoga Franje pružaju gostoprimstvo svima koji im dođu, osobito bolesnima i potrebitima, pomažući im koliko mogu. Neka pokazuju iskreno prijateljstvo i zahvalnost prema našim roditeljima, rodbini, prijateljima, dobročiniteljima, prema članovima franjevačkih zajednica, prema redovnicima i redovnicama i svima koji su povezani s našom duhovnom obitelji (usp. Ust.TOR 113).

31. Posebna prigoda za bratsku uslužnost je primanje gostiju u našim samostanima tijekom godine i u vrijeme ljetnog odmora. Takvo je gostoprimstvo prilika za susret s našim načinom života i za neposrednu, prijateljsku evangelizaciju.


F) Župna služba

32. Župna služba, kao oblik našeg apostolata, prisutna je u Provinciji tijekom povijesti i danas. Ona obuhvaća područja poslanja i oblike djelovanja koji su dosad navedeni odnosno sve one djelatnosti koje su povezane s naviještanjem, liturgijom, karitativnim služenjem te s izgrađivanjem i vođenjem župne zajednice (usp. Ust. TOR 139–141; SG 91–93; SP 39 §§ 1.–5.).

33. Naša župna služba nadahnjuje se na ekleziologiji i pastoralnim smjernicama Drugoga vatikanskog koncila i usklađuje se s našom redovničkom karizmom, s duhom i odredbama naših Ustanova, Generalnog statuta i Statuta Provincije (usp. Ust. TOR, 140). Braća također nastoje život župe i rad u njoj uskladiti s mjesnim društvenim i kulturnim okolnostima slijedeći pastoralne smjernice biskupija u kojima djeluju i smjernice Hrvatske biskupske konferencije .

34. Neka braća u župnoj službi posvećuju posebnu pozornost sakramentu pomirenja. Neka u propovijedima i katehezi poučavaju vjernike o potrebi obraćenja i trajne duhovne obnove te jednaku pozornost, u skladu s našom karizmom, posvećuju i brizi za bolesne i posluživanju sakramenta bolesničkoga pomazanja (usp. nav. mj.).

35. Neka u župnom radu, kao dio naše službe odgoja i obrazovanja, organiziraju rad s djecom i mladima i posebnu pozornost posvećuju ministrantskim skupinama (usp. nav. mj.).

36. Neka obiteljski pastoral bude među prioritetnim područjima naše župne službe. Neka se posebna briga posvećuje pripravi na sakrament ženidbe.

37. Neka braća cijene i uvažavaju ulogu vjernika laika u župi, ohrabruju ih i osposobljuju za djelovanje koje odgovara njihovu poslanju i sposobnostima (usp. Ust. TOR 141 i preporuke provincijskih kapitula 2001. i 2009.). i u tom duhu uspostave funkcioniranje župnoga pastoralnog vijeća i župnoga ekonomskog vijeća, u skladu s crkvenim smjernicama.

38. Neka se odnos župne i samostanske ekonomije, gdje je potrebno, uredi posebnim pravilnikom, na temelju važećih crkvenih propisa.
Župnik i druga braća imenovana za župnu službu podnijet će samostanskomu poglavaru, povremeno odnosno prema dogovoru, izvješća o materijalnim sredstvima koja primaju u toj službi.
Glede onoga što župnik prima za župu i u čemu je izravno ovisan o mjesnom ordinariju neka bude obaviješten i provincijal (usp. SP 39 § 5.).

39. U mjestima gdje je župa povezana sa samostanom neka braća koja nisu imenovana za župnu službu budu spremna pomoći u tom radu, prema svojim mogućnostima i u dogovoru sa samostanskim poglavarom (usp. SP 39 § 2.).

40. Sva braća u samostanu, ona u župnoj službi i ona koja nisu imenovana za tu službu, sudjeluju u samostanskim zborovima i u drugim činima i oblicima zajedničkoga života i rada i ovisna su o samostanskom poglavaru (usp. SP 39 § 4.).
Neka gvardijan poštuje autonomiju župnika na području njegove nadležnosti i odgovornosti; neka razvijaju odnos suradnje i povjerenja (usp. Odluke i preporuke Provincijskog kapitula 2009.)
Neka se zajednički život i molitva u samostanu usklade sa zahtjevima rada braće u župnoj službi.


G) Pastoralna pomoć u mjesnoj Crkvi

41. Neka braća, nastavljajući tradiciju Provincije, budu na raspolaganju za suradnju sa župnicima u župi u kojoj se samostan nalazi, u drugim župama mjesne Crkve i u mjestima izvan vlastite biskupije, pomažući u propovijedanju, katehezi, slavljenju sakramenata, vođenju duhovnih obnova i u drugim pastoralnim zadaćama.


H) Pastoralni rad s hrvatskim iseljenicima

42. Naša Provincija ima gotovo stogodišnje iskustvo pastoralne skrbi za hrvatske iseljenike, posebice u našim povjereništvima u Sjedinjenim Američkim Državama i Njemačkoj. Ta se pastoralna skrb danas posve smanjila, ali Provincija ostaje otvorena za nju i u budućnosti, prema okolnostima i mogućnostima.


I) Služba odgoja i obrazovanja

43. Odgoj i obrazovanje se u predaji našega Reda shvaćaju kao djela milosrđa. Oni postižu svoju svrhu osobito kad se obavljaju za dobro najsiromašnijih. Na tom smo polju posebno usmjereni na odgoj i obrazovanje djece i mladih znajući da im svojim radom i prisutnošću pomažemo u njihovu ljudskom i kršćanskom sazrijevanju i da je to jedno od najdjelotvornijih načina za promicanje dobrobiti osobâ i društva (usp. Ust. TOR 150–151). Zauzetost na tom području može se ostvarivati na dva načina: vođenjem vlastitih škola ili sudjelovanjem u drugim školama i učilištima, crkvenim i civilnim.

Rad s mladima i pastoral zvanja

44. Neka se braća, gdje god postoje mogućnosti, a posebno u župi, posvećuju radu s mladima.
Neka pomažu mladima u razlučivanju njihova životnog zvanja, predstavljaju im duhovna zvanja i pozivaju ih na odaziv u našu redovničku zajednicu.
Neka se u Provinciji u tom duhu i s tim ciljevima nastavi i pojača organizirani rad s ministrantskim skupinama.

Duhovna i pastoralna asistencija Franjevačkoj mladeži

45. Neka se, gdje god je moguće, u suradnji s vijećem Franjevačke mladeži više razine i s odgovarajućim vijećem Franjevačkoga svjetovnog reda , osnuju bratstva Franjevačke mladeži i neka im se pruža kvalitetna pastoralna i duhovna asistencija, usklađena s bratskom animacijom u kojoj sudjeluju članovi Franjevačkoga svjetovnog reda.

Specijalizacijski studij
Rad na crkvenim i civilnim učilištima

46. U tradiciji je naše Provincije, sve do danas, briga za daljnji, specijalizacijski studij braće. Posebna stručna pripremljenost i kompetencija pojedine braće te njihovo djelovanje u osnovnim i srednjim školama te na visokim crkvenim i civilnim učilištima bili su i ostaju važni za život i djelovanje Provincije.
Neka se stoga braći novih naraštaja, kad god je moguće, omogući specijalizacijski studij i neka se nastavi djelovanje braće u odgojnom, obrazovnom i znanstveno-istraživačkom radu u crkvenim i civilnim školama i učilištima odnosno u našim samostanima i odgovarajućim ustanovama.


J) Duhovna i pastoralna asistencija Franjevačkomu svjetovnom redu

47. «Franjevački svjetovni red u tijesnoj je vezi s našim Redom, jer ima s nama zajedničko porijeklo i duhovnu baštinu. Neka naša braća veoma cijene Franjevački svjetovni red budući da s njim dijelimo istu pokorničku karizmu i budući da, zajedno sa svjetovnom braćom i sestrama, potpunije očitujemo tu karizmu».
«Sva i pojedina braća, u prvom redu provincijal i gvardijani, neka djelotvorno promiču Franjevački svjetovni red, poštujući njegova prava i identitet posebnog Reda» (Ust. TOR 157–158).

48. Neka braća drage volje pružaju asistenciju Franjevačkomu svjetovnom redu i neka se založe za njegovo osuvremenjivanje u duhu obnovljenoga Pravila OFS-a iz 1978., obnovljenih Generalnih konstitucija OFS-a iz 2000. i prema smjernicama Statuta za duhovnu i pastoralnu asistenciju Franjevačkome svjetovnom redu iz 2009. (usp. Ust. TOR 159; SP 42).
Svrha duhovne i pastoralne asistencije OFS-u jest osiguravati njegovu vjernost franjevačkoj karizmi i Pravilu, unaprjeđivati njegovo zajedništvo s Crkvom i Franjevačkom obitelji, sudjelovati u početnoj i trajnoj formaciji svjetovnih franjevaca svjedočeći vlastitu franjevačku duhovnost te očitovati naš bratski osjećaj prema Franjevačkom svjetovnom redu (usp. Statut za duhovnu i pastoralnu asistenciju…3; Generalne konstitucije OFS-a 89 § 3. i 90 § 1.).

49. Provincijal može neku braću imenovati duhovnim asistentima i u drugim vjerničkim društvima, posebno u onima čije je poslanje slično poslanju našega Reda.


K) Služba mira i pravednosti

50. «Slijedeći primjer svetoga Franje neka braća budu navjestitelji mira» (Ust. 144). «Kao što riječju navješćuju mir, tako neka ga još obilnije nose u svom srcu. Nikoga neka ne izazivaju na srdžbu ili sablazan, nego neka svojom blagošću pobuđuju svakoga na mir, dobrotu i slogu» (Prav. TOR 30).
Neka braća promiču dijalog, razumijevanje i toleranciju između osoba i skupina; neka njihovo djelovanje bude prožeto susretljivošću, raspoloživošću, radošću i jednostavnošću.

51. Neka se trajno podržava djelovanje Provincijskog povjerenstva za pravednost, mir i skrb za sve stvoreno i njegova suradnja u Crkvi i društvu, unutar našeg Reda i s drugim franjevačkim zajednicama (usp. SG 96).

L. Misije ad gentes

52. «Pozvani smo da sudjelujemo u misijskom pozivu Crkve koja je, snagom Duha Svetoga, sveopći sakrament spasenja» (Ust. TOR 153).
Neka provincijal promiče misijski duh u Provinciji, osobito u kućama odgoja; neka u našim samostanima i župama, oslanjajući se na rad i pomoć provincijskoga tajnika misija promiče materijalnu i duhovnu pomoć misijskim područjima našega Reda (usp. SG 103; 108).
Budući da naša Provincija nema vlastitih misija ad gentes, neka se njeguje misionarski duh s ciljem da se ostvari i takvo poslanje (usp. SP 41).


M) Čuvanje duhovne i kulturne baštine

53. Naslijeđena kulturna i duhovna dobra nose snažan pečat identiteta naše zajednice i dragocjena su sastavnica crkvene i nacionalne cjeline.
Sadašnji naraštaj braće dužan je usvojiti suvremene standarde u čuvanju i vrednovanju naše kulturne baštine (muzeji, knjižnice, arhivi, katalozi umjetnina, predmeti etnografske važnosti itd). Dužan je to trudu i ljubavi prethodnika, narodu u kojemu živi i sebi.

Glagoljaška baština

54. Na poseban se način to odnosi na glagoljašku tradiciju i baštinu, materijalnu i duhovnu, koje zauvijek ostaju temeljni element hrvatskoga identiteta i savršeni uzorak inkulturacije evanđelja u narodno tkivo. Stoga «u specifičan apostolat naše Provincije spada i njegovanje naše glagoljaške tradicije kojom se i danas može nadahnjivati naša evangelizacija i ostali oblici našeg apostolata» (SP 40).
Glagoljaška baština može također biti polazište za djelatno uključivanje u ekumenska nastojanja, posebno među slavenskim narodima.


N) Izdavačka djelatnost

55. U provincijskim izdavačkim nizovima (Oko tri ujutro, Svijetla točka, Novaja i vethaja, Odjel za hrvatski glagolizam), u uređivanju Vjesnika franjevaca trećoredaca i mrežnim stranicama Provincije, samostanâ i župâ, naša zajednica ima priliku specifičnoga i danas potrebnoga apostolskog djelovanja: promicanjem kršćanskoga znanja i razmišljanja, izborom korisnih pastoralno-društvenih tema i suradnjom s drugima, u skladu s našim mogućnostima.

56. Za održavanje i napredak toga apostolata neka se u posebno Vijeće za izdavačku djelatnost imenuju pogodna braća. Neka to Vijeće pruža praktičnu podršku svoj braći koja se bave istraživanjem, pisanjem i publiciranjem.

 

Dokument možete preuzeti u PDF datoteci na ovome linku: UserFiles/file/Nase%20poslanje%20i%20djelovanje.pdf