Ksaver: Biskup Ivan Šaško vodio križni put na Cvjetnicu





Na ovogodišnju Cvjetnicu, 25. ožujka 2018., križni put na zagrebačkome Sv. Ksaveru vodio je pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. Uz njega su bili fra Ivan Paponja, župnik Župe sv. Franje Ksaverskog i bogoslovi franjevaca trećoredaca fra Mirko Mišković i fra Josip Dolić, koji su čitali razmišljanja uz postaje. Čitao se „Križni put oca i majke“, tekst kojega je priredila Splitsko-makarska nadbiskupija prigodom Trećega susreta hrvatskih katoličkih obitelji što će se održati u rujnu u Solinu. Sudjelovalo je više od tisuću vjernika.
Na kraju križnog puta Biskup je održao nagovor koji donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre,

ponovno smo ispunili ovaj Križni put svojom vjerničkom prisutnošću i koracima; postali smo dionici hoda koji svjedoči stoljetni hod hrvatskih vjernika.
Zašto je Križni put tako govorljiv, blizak i drag?
Zato što se na križnome putu mogu susresti sve životne okolnosti, svi međuljudski odnosi, svi osjećaji, napetosti, sva istinska pitanja i, konačno, mogu se čuti, osjetiti, iskusiti konačni odgovori.
Svako je naše osjetilo živo.
Prolazimo križnim putem i osjećamo, čujemo riječi, povike, vapaje, molitve, naredbe, šuštanje, udarce drveta, metala, kamena… Osjećamo mirise muke, uronjene u prirodu, dah ljudi, miris prašine, ulice, bilja… Osjećamo dodir onih koji se guraju, onih koji razdvajaju, onih koji slučajno prolaze i onih koji se odmiču; dodir zemlje, odjeće, dodir pažnje i nasilja… Osjećamo okus: u ustima pobožnih čežnja je za pashalnim jelom ljubavi i slobode, nespojivo s mučenjem drugih, okus spomena saveza koji se pretvorio u bespomoćne suze onih koji imaju sućuti…
No, ipak, današnji je dan najviše dan pogleda.
Vjerujem da smo ga svi i ovdje osjetili: pogleda koji prodire u dubinu i vidi onkraj \'opisa činjenica\'. Mnoštvu riječi pripovijedanja Isusove muke odgovara obilje šutnje i tišine, potrebne za pogled srca koje skuplja zbunjenost, suosjećanje, bol i divljenje; pogled ne samo našega srca, nego i Božjega. To je pogled ljubavi Duha Svetoga koji nam je dan, koji je razliven u našim srcima i razmatra otajstvo koje je promijenilo tijek ljudske povijesti i našega života.
S Božjim pogledom naš pogled na prijeđeni put s Isusom, na tjelesne i duševne muke, postaje dodirom otvorenih rana i trpljenja, kako vlastitih, tako i onih koje dijelimo s drugima, puno puta ne dohvaćajući puni smisao.
Braćo i sestre, koliko se pogleda ispreplelo na Križnome putu koji odražavaju naše stvarne životne susrete, okolnosti, dvojbe i radosti. Božji je pogled dodirnuo tolike savjesti i ponovno nam progovorio.
Prenosim vam pozdrave i molitve našega nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, u ovome zajedništvu u kojemu zahvalno upućujemo na živi spomen. Zahvaljujem franjevcima trećoredcima koji se brinu za ovaj Križni put, ponizno i samozatajno, upućujući nas trajno na Kristovo djelo ljubavi.
Na ovome smo križnom putu posebno molili za obitelji, za očeve i majke. Osjećamo vrijednost tih darova i osjećamo njihovu važnost u sadašnjemu trenutku. Puno je bilo križnih postaja u hrvatskoj povijesti. I danas se nalazimo na jednoj od njih, ali križni put ostaje našim putom.
Ovaj hod je lijep, jer se u njemu odražava sigurnost; on je oduvijek bio kompas za pojedince, zajednice, Crkvu i za cijeli narod. Pojedinačno možemo krenuti pogrješnim stazama, biti zbunjeni, donijeti pogrješne odluke, ali imamo se kamo vratiti – na Kristov put, na Križni put u kojemu Crkva jača svoje korake.
Zato smo i u sadašnjemu trenutku povijesti našega naroda puni pouzdanja da je to put na kojemu progovara Božji Duh upućujući pogled u naša srca. To je put koji otvara obzor vječnosti i poziva nas da sve što živimo dopustimo osvijetliti svjetlom vječnosti. U konačnici je naš vjernički život pitanje vječnosti. Mi u vjeri znamo da je Krist i nama otvorio taj put, da smo u Kristu dionici vječnosti.
Kao Crkva molimo za razne potrebe prepoznavajući dragocjene darove, a istodobno molimo za sve kojima je povjerena odgovornost za hod našega naroda, da osjete Božji pogled u svojim savjestima i da ne odustanu od Kristova puta, puta muke i uskrsnuća. Na tome putu neka nas blagoslovi Gospodin u ovome tjednu u kojemu nam se u Kristovu vazmu objavljuje što je uistinu bitno u našemu životu.