Bogoslovski izlet u Njemačkoj





Prošlo je mnogo vremena od posljednje bogoslovskog izleta. Niti se sjećam kad je bio, a ni gdje je bio. Uvijek kao da smo pronalazili razne izlike kako ne bi išli na izlet zbog napornog tjedna, a vikend, odnosno subota i nedjelja popodne su bili jedini dani kad smo se mogli odmoriti, naspavati ili baviti koji drugim aktivnostima. Takvim načinom života kao da smo ušli u jednu kolotečinu, monotonost koja se odvijala iz dana u dan. Potrebno nam je bilo nešto novo, nešto da nas odvuče sa Ksavera na nekoliko dana.
Već neko vrijeme fra Vidan Mišković nas poziva da posjetimo Hrvatsku katoličku misiju u Mülheim a.d. Ruhr u Njemačkoj. Nakon višeminutnog razgovora i premišljanja odlučili smo učiniti taj veliki korak, a zovem ga velikim jer do fra Vidana ima oko 1300 km vožnje. Odredili smo datum polaska (četvrtak, 18. ožujka), napravili program susreta, priredili plakat i s nestrpljenjem iščekivali dan polaska.

Na dan polaska, kao i uvijek netko je morao kasniti pa smo krenuli oko 17 sati. S nama na put krenula je i s. Bonifacija Barun. Nakon što smo prošli Hrvatsku granicu najveći problem nam je predstavljala glazba jer smo ponijeli samo jedan CD i to najnoviji od Mladena Grdovića: Dobro jutro ti more. Toliko smo ga puta preslušali da se CD skoro rastopio. Oko 23 h stigli smo u maleno mjestašce Glonn koje se nalazi u Gornjoj Bavarskoj (oko 30 km jugoistočno od Münchena). U Glonnu je naša s. Bonifacija radila 27 godina u staračkom domu kojeg njemački Caritas. Tamo smo dobro večerali i na nagovor s. Bonifacije prespavali. Ujutro smo se digli oko 7 sati, doručkovali, oprostili se o s. Bonifacije te krenuli dalje na put.
Oko 13 sati stigli smo u Mülheim a.d. Ruhr. Tamo nas je s nestrpljenjem čekao fra Vidan. Nakon što smo se pozdravili odveo nad je na ručak u jedan hrvatski restoran. Budući da je bio petak ručali smo ribu. Iako smo u početku bili skeptični jer nitko nije veliki ljubitelj ribe osim našeg fra Tomislava, brzo smo potamanili sve što je stiglo na stol. Nakon ručka uputili smo se u misiju da se malo odmorimo prije nego što započnemo s programom koji smo pripremili za naše Hrvate u iseljeništvu. Program je započeo s križnim putem u 18 h kojeg je napisao fra Hrvoje Perković, a predvodio je fra Marko Medo. Nakon križnog puta uslijedila je sv. Misa koju je predvodio fra Marko, a umjesto propovijedi imao je duhovni nagovor na temu Smisao križa. Poslije sv. Mise predstavili smo Provinciju i život odgojnih ustanova pomoću flash prezentacije. Na kraju je fra Marin Matančić imao svjedočenje o svom duhovnom pozivu i o tome kako je odlučio doći u samostan. Predviđeni program završio je oko 20 sati. Taj dan je bio poprilično naporan pa smo ponovno ogladnjeli. Obitelj Lovrić pozvala nas je na večeru, a mi smo se rado odazvali. Dočekali su nas s bogatim stolom i vedrim raspoloženjem. Toliko su hrane pripremili da smo bili prisiljeni otkopčati gornji gumb na hlačama kako bi mogli lakše disati. Završivši večeru, zahvalili smo se domaćinima na ugodnom druženju te smo se uputili u misiju na spavanje.
Slijedećeg dana, u subotu 20. ožujka, buđenje je bilo u 9 sati. Nakon doručka uputili smo se u obližnji shopping centar. Tamo smo potrošili nešto novaca za sebe i svoje bližnje. Oko 13 sati uputili smo se na ručak kod obitelji Mamić. I ova obitelj nas je također dočekala s dobrim raspoloženjem i bogatim stolom kojem nitko nije mogao odoljeti. Poslije ručka uputili smo se u misiju kako bi se pripremili za popodnevni program. Prvo smo u 18 sati imali sv. Misu koju je predvodio fra Marko i na kojoj je imao duhovni nagovor o Korizmi. Nakon sv. Mise fra Marko je predstavio knjigu Mladi u hodu s Biblijom. Zatim je fra Marko Neretljak imao svjedočanstvo o svom duhovnom pozivu. To je učinio na duhovit način koristeći narodno mudroslovlje što je prisutan narod nasmijalo do suza. Potom je fra Tomislav Vrsaljko pokušao objasniti svima prisutnima: što je to bogoslovija, kako izgleda naš radni dan i koje su naše aktivnosti. Nakon toga uputili smo se s mladima iz Mülheima i Duisburga u veliku dvoranu gdje je fra Kristijan Kovačević imao predavanje na temu Kršćanski identitet. Poslije predavanja uslijedila je opuštenija atmosfera uz pivo i roštilj koji je pripremio hausmajstor Pero. To je bila dobra prilika koju smo iskoristili da popričamo s mladima, nešto zapjevamo a i odigramo koju partiju stolnog nogometa. Bili smo vrlo žalosni kad smo u stolnom nogometu deklasirali domaćine na njihovom terenu. Ovo druženje nastavilo se do kasno u noć.
U nedjelju 21.ožujka, ponovno je buđenje bilo u 9 sati. U 11 sati imali smo sv. Misu koju je predvodio fra Marko, a propovijedao je fra Danijel Gornik. Na kraju sv. Mise fra Vidan se zahvalio svima koju su omogućili da naš boravak bude što ugodniji, te nas je pozvao da ponovno dođemo. Zatim je fra Ivan Petrović uputio riječi zahvale čitavoj zajednici što nas je primila i lijepo ugostila. Poslije sv. Mise uputili smo se zajedno s narodom u veliku dvoranu na zajednički ručak gdje smo nastavili druženje. Završivši ručak krenuli smo prema Duisburgu. Tamo smo u 16 sati u kripti imali sv. Misu koju je predvodio fra Marko, a propovijedao fra Danijel. Nakon sv. Mise okupili smo u dvorani pored Crkve na zajedničko druženje uz kolače i razna pića, te smo se i ovoj zajednici predstavili prezentacijom, svjedočenjem fra Kristijana i fra Tomislavovim opisivanjem života u bogosloviji. Oprostivši se od zajednice u Duisburgu vratili smo se u Mülheim gdje nas je dočekao hausmajstor Pero koji je pripremao roštilj. Uslijedilo je druženje sa starijim članovima zajednice koju su nam prepričavali svoje doživljaje. Fra Vidan je tada iskoristio prigodan trenutak kako bi udijelio zahvalnice gospodinu Vladi i njegovoj ženi Pavici za trud koji su uložili u Hrvatsku katoličku misiju te im je poželi sretan povratak u domovinu.
Došao je i ponedjeljak, dan povratka. Probudili smo se oko 7 sati, doručkovali, spremili stvari, sandwiche i sokove, te se pozdravili s fra Vidanom i krenuli prema Hrvatskoj. Povratak nije bio nešto poseban jer je većina uglavnom spavala od umora. Međutim u vožnji su se ovaj put izmjenjivali fra Tomislav i fra Marko Medo jer je put bio iscrpljujuć. Na Ksaver smo stigli oko 21 sat te smo sveukupno prošli 2519 km.
Ovaj izlet pokazao nam je, barem donekle, kako žive Hrvati u Njemačkoj. Mnogi od njih razmišljaju o povratku u Hrvatsku ali u poznim godinama, dok mladima za povratak najveći problem predstavlja dobivanje posla. Uočili smo da se u obiteljima nastoji pričati hrvatski jezik, dok mlađe generacije u svojem međusobnom komuniciranju nesvjesno koriste njemački. Zajednice u Mülheim i Duisburgu vrlo su žive te se redovito sastaju zahvaljujući fra Vidanu. On je na sebi svojstven način uveo neke novine u život zajednice. Posebno nas je dojmilo što fra Vidan jedanput mjesečno poslije nedjeljne sv. Mise organizira ručak za sve vjernike u dvorani pored Crkve. Budući da se vjernici raspršeni u krugu većem od 50 km, ovo je jedina prilika da se nađu te međusobno porazgovaraju na hrvatskome.
Naš izlet u Njemačku nije bio osvježenje samo za nas i za hrvatsku zajednicu, nego je na poseban način razveselio fra Vidana koji nikako nije skidao osmijeh s lica. Na odlasku nam je rekao da smo ga nasijali do suza te da se nada da ćemo uskoro opet doći.
Na kraju, od srca se želim zahvaliti u ime bogoslovske zajednice fra Vidanu koji nam je priredio kraljevski tretman.