U samostanu Milosrdnih sestara Svetog Križa u Zagrebu, Vrhovec 43, u nedjelju, na blagdan sv. Nikole Tavelića, 14. studenog, održan je susret braće i sestara Trećeg samostanskog reda sv. Franje kojeg svake godine upriličuje Povjerenstvo za duhovnost pri Vijeću franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ovo je osmi takav susret koji se održava uvijek u drugoj franjevačkoj zajednici.
Na susretu je sudjelovalo oko osamdesetak sestara i bogoslovi franjevaca trećoredaca glagoljaša s fra Nikolom Barunom, predvoditeljem misnog slavlja.
U 15 sati smo se okupili na zajedničko druženje uz fine kolače koje su spremale sestre iz različitih zajednica. Nakon pozdrava pročelnice Povjerenstva za duhovnost VFZ-a s. Renate Mrvelj, svima nazočnima dobrodošlicu je zaželjela s. Hijacinta Hoblaj, predstojnica Milosrdnih sestara Svetog Križa na Vrhovcu.
Slijedilo je predavanje s. Judite Čovo koje je bilo popraćeno prikladnim glazbenim točkama koje je pripremila s. Jelica Dolić sa postulanticama, novakinjama i Školskim sestrama franjevkama Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina.
S. Judita je podijelila  izlaganje u dva dijela. U prvom dijelu govorila je o sv. Franji Asiškom kao pjesniku, pjevaču i skladatelju. Franjina pjesma je izričaj Franjine osobne pobožnosti i otvorenosti, zahvala Bogu. Ona je izričaj njegova oslobođenog života, kazala je predavačica posebno izdvojivši, svima nam poznat, Hvalospjev stvorenja kojeg je dublje analizirala. O Franji govori kao o čovjeku koji je iznutra očišćen i preobražen od sebeljublja i prisvajanja. Franjo ljubi sva stvorenja, po njima i s njima hvali Stvoritelja. Također spominje i Franjin mistični život o kojem gotovo da i ne govorimo. Tu posebno izriče razliku između Franjine mistike i mistike drugih svetaca koji su prezirali zemaljsko da bi se uzdigli Bogu. Franjo je drugačiji. On ne prezire zemaljsko već po zemaljskom hvali i uzdiže se Bogu.
U drugom dijelu izlaganja, s. Judita govori o Franjinom životu kao nadahnuću mnogim pjesnicima, i posebno ističe hrvatske pjesnike: Marko Marulić, Ignjat Đordić, Ilija Trijević, Ivo Vojnović, Silvije Strahimir Kranjčević, Vladimir Nazor, Nikola Šop, A. G. Matoš, Đuro Sudeta, Dinko Šimunović i dr. Svoje tvrdnje potkrjepljivala je citatima iz pjesnikovih djela koja su naizmjence čitale školske sestre i bogoslov trećoredaca.
Na kraju izlaganja s. Judita je preporučila knjigu „Hvaljen budi, Gospodine moj“, o sv. Franji u djelima hrvatskih pjesnika koja se mogla kupiti po promotivnoj cijeni.
Nakon izlaganja slijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Nkola Barun. U homiliji je istaknuo smisao naših godišnjih franjevačkih susreta: da se vidimo, čujemo, podržimo i ohrabrimo. Pozvao nas je riječima pokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine da budemo ono što jesmo, da radikalnije slijedimo Krista jer nas Crkva treba.
Također, ponovio je riječi uzoritog kardinala Bozanića koji se ove godine obratio redovničkim poglavarima riječima: „Redovništvo bitno pripada Otajstvu Crkve. Ono je bitno izričaj Crkve kako bi Crkva mogla biti ono što jest.“
Fra Nikola se osvrnuo i na problem koji je prisutan u našim zajednicama, sve manje mladih ljudi a sve više starijih i bolesnih. Savjetovao nam je da ne očajavamo u takvim trenucima već da se bolje i kvalitetnije organiziramo. 
Upozorio je i na opasnost individualizma koji je zamijenio naše zajedništvo i istakao kako živimo u istoj zajednici a ne komuniciramo. Takvo stanje nazvao je rak ranom u našim zajednicama.
Pozvao nas je da se svakodnevno hranimo Euharistijom, molitvom, meditacijom, da proučavamo svoja Pravila i Statute kako bismo kvalitetnije i plodonosnije živjeli i djelovali u svojoj zajednici.