Draga braćo!

U godini teške ekonomske krize koja potresa svijet i obeshrabruje ionako obeshrabreno radništvo na svim meridijanima Zemlje uplašeno ostankom bez posla i, stoga, rasapom obitelji, kao melem na ranu stiže mu poruka anđela s Neba: Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin (Lk 2, 10-11.)

Tada se, zapravo, rodio Bog da bi se preporodio čovjek! Otad će mnoge plejade naraštaja rađati u sebi i zračiti oko sebe božićno ozračje i činiti svoj i susjedov život snošljivijim i radosnijim.

Kristovo je rođenje značilo prekretnicu u ljudskoj povijesti. Time je započelo novo vrijeme, jer Bog rodivši se u Sinu čovjekom nije prestao biti Bogom nego čovjekovim suputnikom i supatnikom. Ovaj događaj u Betlehemu prekretnica je i u svakom čovjeku. Nikada čovjek nije bio tako bliz Bogu kao u trenutku rođenja svoga Sina koji se pojavio među nama kao dijete, kao siromašak - u štalici! Bog koji je sve stvorio, koji je u svome bitku neiscrpan, odjednom je postao nemoćan i slab, siromašan i nezaštićen! K tomu je dopustio da ga prvi posjete i daruju obični pastiri. Kako bi jezikom priprostoga puka pripovijedali o silasku Neba na Zemlju doslovce onako kako im je bilo rečeno. Tako je svijetom krenula Radosna vijest s kraja na kraj Zemlje kako se rodio Bog u čovjeku snizivši samoga sebe na našu mjeru da bi nam postao jednak u svemu, osim u grijehu. Zamislite tu prekretnicu Povijesti: mi smo Bogu postali potrebni! Bog treba čovjeka! To nam je pouka, poziv i putokaz kako pristupiti jedni drugima, ne s nadmenošću nego u dobrohotnoj jednostavnosti i skromnosti. Jer, ovo su trenutci kad dodatno trebamo Boga da nas spasi mržnje i nepravde koja nas okružuje i trenutci u kojima se ruše tolike vrjednote, rastaču moral i obitelj, a vrjednuje grabeži pohlepa i rastaču odnosi. Molimo Ga da nam pokaže put razumijevanja, poštovanja, dijaloga i mira. Neka nas ljubav Božja i ovoga Božića ujedini!
Stoga ovoga Božića nađimo malo više vremena i za sebe, razmišljajmo sa srcem, sa vjerom i ljubavlju. Na taj način ćemo osobnije doživjeti poruku Božića. Ispunit ćemo se novim elanom i snagom da u ovoj svećeničkoj godini radosno živimo svoju vjeru i da svjedočimo bližnjima o njezinoj snazi i veličini.

Zazovimo Krista Mironosca usrdno vapijući s cijelom Crkvom: Rosite nebesa odozgor i oblaci daždite Pravednika!

U tom duhu želim vam svima sretan Božić i novu, 2010., godinu!